РТВ Теорија и пракса

onim što oni misle da je umetnost. Možda oni zaista i veruju u to što kažu, ali, po mom mišljenju, pravi razlog stvaranja u umetnosti ostaće, možda zauvek, podjednako nedostupan i onima koji kažu da znaju zašto su se posvetili umetnosti i onima koji kažu da to ne znaju, a i onima koji tumače umetnička dela i njihove tvorce. Tu ne pomažu nikakva vršljanja po biografijama, poreklu, naslednim osobinama, socijalnim okolnostima i tako dalje i tako dalje. To sve spada u neku vrstu gatanja koje ponekad može ponešto i da pogodi, ali se u stvari nikad ne zna kad je pogodilo a kad je promašilo. Mislim da su pravi razlozi za umetničko stvaranje skriveni ne iza sedam već iza sedam stotina sedamdeset sedam velova. Možda bi mnogi umetnici kad bi zaista saznali za pravu motivaciju svog stvaralaštva pobegli glavom bez obzira iz umetnosti. Zamislite, umetnik koji kaže i veruje da stvara, recimo, iz Ijubavi prema Ijudskom rođu sazna da on to u stvari čini iz zavisti, pakosti i želje za konačnim uništenjem čovečanstva. Najzad, zašto bismo uopšte znali zbog čega je jedno umetničko delo stvoreno? Zar to ima bilo kakve veze sa umetnošću i sa vrednošću samog umetničkog dela? Naravno đa nema. Zar će, na primer, umetnička vrednost neke Rembrantove slike porasti ako saznamo da je on prilikom rada na njoj nosio crne pantalone, da se nije nekoliko dana brijao, da je imao stomačne tegobe i da je za sve vreme rada na njoj mislio na jednu drugu sliku koju nikad nije ni stvorio a ne na ovu kojoj se Ijudski rod već stolećima divi i koja nije ni nalik na onu o kojoj je maštao? Za umetničko delo apsolutno su nevažni povod za njegovo nastajanje i cilj koji je umetnik njime želeo da postigne, važan je jedino rezultat. Ono što mi obično nazivamo umetničkim delom; slika, roman, muzičko delo - po mom dubokom uverenju, nije umetničko đelo sve do trenutka dok ne đospe do publike. Tek tada ono dobija svoj privremeni završni oblik ili tačije rečeno bezbroj privremenih završnih oblika. Zašto kažem bezbroj privremenih završnih oblika? Bezbroj zato što dobija onoliko oblika koliko ima publike, privremenih završnih oblika zato što se odnos onoga koji čita, gleda ili sluša neko umetničko delo prema njemu menja iz trenutka u trenutak. Drukčijc će ga

116