РТВ Теорија и пракса

doživljavati ako je gladan, umoran ili loše raspoložen, a drukčije ako se ovi uslovi promene. Drukčije će ga đoživeti kao dečak nego trideset ili četrdeset godina kasnije kao odrastao čovek. Drukčije Ijudi iz različitih epoha, tradicija i kultura. Mislim da je upravo bezbrojnost oblika jednog umetničkog dela ono što mu omogućava da preskoči geografske, političke i vremenske granice. Za mene je ta vamica ili luk koji nastaje između umetničkog dela i njegove publike u trenutku kada se oni sretnu ono što je u celom stvaralačkom procesu jednog dela bitno, bez te vamice ili luka nema nikakve umetnosti. Dok ne dođe do tog stvaralačkog kontakta jedna knjiga nije ništa drugo do izvesna količina papira na kome se nalaze slova i znakovi interpunkcije poređani po izvesom redosledu, slika je komad platna na koji su na određen način naneta izvesna hemijska jedinjenja koja u svakodnevnom govom nazivamo bojama i tako dalje... Nije čak važno da li je tvorac nekog umetničkog dela uopšte znao da je umetnik. Teško je poverovati da su tvorci veličanstvenog zidnog slikarstva u Altamirskim pećinama znali da su umetnici i da su te slike stvarali iz umetničkih pobuda, no oni zbog toga uopšte nisu manji umetnici. Hiljadama godina posle njih ogroman broj Ijudi u svim krajevima sveta završava razne slikarske škole da bi postali tako veliki slikari. Ne treba ni reći da u tome retko ko uspeva. Slično važi i za ostale rodove umetnosti. Možda u ratovima više ne važi „Вој ne bije svijetlo oražje, već boj bije srce u junaka", ali u umctnosti će ovo pravilo važiti dok ona postoji. Razume se, nije loše imati „svijetlo oružje" ali ono *bez srca u junaka" ništa ne znači. Ako ste pomislili da za mene umetničko delo predstavlja neku vrstu Roršahove mrlje, u pravu ste. Kao što je psihijatar Roršah davao ispitanicima da kažu šta vide i kakve asocijacije imaju prilikom posmatranja bezoblične mrlje mastila na papiru, tako i umetnik svoje delo, kojc se ponekad zaista ne razlikuje od pomenute mrlje, daje publici da ono u njoj probudi osećanja i misli koje nipošto ne moraju da biidu ni slične a kamoli istovetnc sa umetnikovim. I još nešto! Iz ovakvog mog stava nikako ne treba izvući zaključak da ja smatram da jc umetničko

117