РТВ Теорија и пракса

iskazati jezikom koji se znatno razlikije od jezika doktora bilo kojih nauka. Zato pisac, ne samo dramski, mora da vodi računa kako će i šta će njegove ličnosti kazati. Važan je i ritam rečenice, ritam scene, njihovo trajanje i promene situacije, međutim, mislim da tu ne postoji neki čvrst princip po kome to treba činiti. Opet jedno važno načelo, ne znam koje po redu; u dobroj drami ličnosti jedno govore, drugo misle a treće, četvrto, peto i tako dalje - rade. Uostalom, kao u životu. Veoma važno načelo, možda među prvima po važnosti: svako književno delo, pa i drama, mora biti pisano dušom. Komad bez duše podseća na matematičku formulu, više ili manje razumljivu, koja može biti zanimljiva samo Ijubiteljima matematike ali ne i većini Ijubitelja književnosti. Sasvim precizno rečeno: drama bez duše je kao čovek bez duše. Komad mora da ima dušu da bi mogao da uspostavi vezu s publikom, prvo mora da je „dirne u dušu", takne njene emocije da bi ргеко njih uspostavio i vezu s razumom kome će saopštiti sve svoje više ili manje mudre ili glupe poruke. Drama koja prvo uspostavlja vezu s razumom a potom s emocijama, ili čak i ne namerava da takne dušu, nema mnogo izgleda da uspe. Tako mislim i čini mi se da se ne varam. I, najzad, nezaobilazno načelo: dobro književno delo, dakle i drama, treba da bude tako napisano da se svakome čini da bi mogao napisati isto takvo, čak i bolje delo samo nije imao vremena ili papira ili ga je jednostavno mrzelo da to učini pa je prepustio piscu da to uradi umesto njega. Ova načela, verujem, omogućuju da se napiše pristojna drama. Da bi se napisala dobra, vrlo dobra ili čak odlična drama potrebno je i nešto mnogo više, ncšto što još niko nije uspeo da definiše a što se svodi na jeđnu jedinu rcč; talenat. Opet moram da podvučem da o svim pomenutim, a i drugim nepomenutim načelima, ja ne mislim. Ja sednem i pišera. I to je sve. Nedavno sam preturajući po stvarima naišao na jednu svoju radio-dramu od pre dvadesetak godina. Pošto sam je prilično zaboravio, hteo sam da

128