РТВ Теорија и пракса

ispitanici su odbili identifikaciju/projekciju ispoljavajući latentni rasizam, јег su ponuđeni likovi cmci. Menjanje sadržine i obima emotivnog doživljaja u saglasnosti sa menjanjem ocena je vrlo uočljivo. Studenti FDU, dmga gmpa ispitanika, ocenjivali su delo čisto filmskim parametrima sa isticanjem pojedinačnih filmskih elemenata, dok je emotivna interpretacija veoma oskudna. Kod treće gmpe ispitanika, kritičara, ocena je bila uslovljena srazmemim učešćem specifično filmskih elemenata, opšteg pristupa delu na nivou tumačenja i oblikovanja priče i emotivnog učešća. Razlog ove neočekivane permutacije očekivanih tipova recepcije između dmge i treće gmpe, naime da drugoj grapi odgovara teorijski tip recepcije, a trećoj antropološki, je ograničenje nametnuto zahtevima prakse. Kritika je upućena običnom gledaocu a ne profesionalnim kragovima, sa ciljem da ga informiše i ukaže na ono što treba i na ono što ne treba da vidi u filmu, pa se kritičar prilagođava standardima opšte razumljivosti. Pitanje je kakvi bi bili rezultati kada bi se otklonila ova spoljna ograničenja. Teorijski uvod i istraživanje daju jedan opšti model i promišljanje o procesu recepcije filmskog dela, ali je anketa vršena na osnovu gledanja filma u bioskopu. Gledanje filma na televiziji i ispitivanje takvog doživljaja je polje za buduća istraživanja. Novi uslovi komunikacije, manja koncentrisanost, veći i stalni kontakti sa stvamošću osvetljene sobe a ne mračne sale, neminovno bi smanjili dejstvo „čari slike' i emotivno vezivanje. Veličina ekrana bi takodc izmenila estetiku slike rađene za veliko platno, menjajući i neke od elemenata mehanizma percepcije. Produžetak istraživanja bi zahtevao nešto drugačije upitnike, veći broj ispitanika i verovatno novo delo.

159