РТВ Теорија и пракса

pnifp.miza.Tn (oti Sao je sa funkcije - ili je smenjen sa funkcije! - koliko su puta takvi grobljanski eufemizmi zamagljivali suštinu i minimizirali problem odgovomosti!), epitet, inverziju, retorsko pitanje, paradoks, ironiju, gradaciju... Međutim, da ponovimo, takva jezička obrada informacije nije sama sebi cilj, nego je u novinarstvu njen prvenstveni zadatak da saopšti istinu o nekom pitanju i zbog toga ona mora biti dovedena u čvrstu vezu sa sadržajem informacije. Jedna jedina reč može da ima presudnu ulogu. Na prožimanje stila i sadržine, na njihovu duboku povezanost teoretičari i pisci oduvek ukazuju. Podsetimo se šta o tome kaže Ivo Andrić; - ,Nema stila bez sadržine. Ne postoji i ne može postojati ono o čemu se nekad govorilo, čak i u udžbenicima pisalo, takozvani dobar stilist koji sem stila nema ništa drugo, dobar stil sa niskom ili nikakvom sadržinom. Stil je samo vidljiv ili, ako hoćete, čujan deo naše misli iii našeg osećanja. Bez njih, to jest bez misli i osećanja, nema stiia, jer se gomila reči koja liči na nisku praznih ргарогаса ne može ni zvati stil." I malo dalje: „Težnja za savršenstvom izražajne forme za nas je služba sadržini. A dobro vršiti tu službu, to jest jasno izraziti svoju misao, osećanje, mi možemo samo onda ako smo savlađali jezik kojim pišemo i stilski izraz tog jezika. I zato je bio u pravu onaj pisac koji je, kad su mu prigovarali da sporo radi, da suviše doteruje svoju rečenicu, odgovorio: - ,Ne glačam ja svoju rečenicu, nego svoju raisao'". Pitanje jedinstva sadržine i formejezika na radiju je nešto složenije nego u drugim oblicima informisanja, s obzirom na zvučnu realizaciju jezika kao bitnu specifičnost. Otuda naslov; jezik koji govorimo na radiju, a ne, na primer, jezik kojim govorimo. Jezik koji govorimo na radiju je značajan segment jezika radija i jednaku važnost pridaje govornoj i pisanoj formi. Reč je, dakle, o reči i izgovorenoj reči, o jeziku i interpretaciji jezika, o tekstu napisanom i interpretaciji tog teksta, o interpretaciji

41