РТВ Теорија и пракса

kič-osećaj u čoveku, „osećajčić', kao što veli Niče, samouživanje, naslađivanje dirljivim, bude kičerski odnos prema sebi i okolini, tu „gadnu bubu" - kako je govorio sveti Avgustin. One podstiču slatku omamljenost i prijatnu tromost, ličnu sreću posebne vrste zasnovanu na ličnoj i kolektivnoj nesreći, socijalnoj, nacionalnoj, intelektualnoj, aktuelno-političkoj, istorijskoj, kafansko-baikanski razneženoj. Reči koje prate te emisije (kao slatko vino šira, kao mlako crno pivo, kao mošt, kao meka šljiva) uspavljuju, parališu, usporavaju pokrete, otupljuju, prouzrokuju stvaranje duhovne praznine, nemoć zapažanja i kontrole okoline (onih zlatoustih koji toče miro ovoga vremena, koji u notama ili ciframa toče lepak iz usta. Lepljiva lava ističe iz njihovih grlatih kratera!). U našim emisijama novokomponovanog tipa naši su voditelji najgrlatiji u kafanskom vapaju i kukumavki do neba. (Zemlja je jedna velika kafanska tugovanka. Stalno plakanje nad sobom, nad ličnom i sudbinom zemlje, uz nazdravljanje. Jad jadujemo. Svi pijemo čašu gorkih suza i iivimo jedan dan iivota. Oj Srbijo tugo medu narodima!) Nepodnošljiva je ta užasna invazija lepljivih, bljutavih reči-jauka, reči-patnji, koje zasipaju sva naša čula iz minuta u minut sa TV ekrana, iz radio-programa, a i u kućnim jadikovkama. Ta divlja knjiievnost, kako je ođređuje Ivan Čolović u istoimenoj knjizi, sa prekomernom lakoćom se lepi neosetno na radiomena, na nevidljivog čoveka, na nevidljivog kućnog prijatelja, na bežičnog jahača, na jahača etera, kako već sve nazivaju sebe momci iz male kutije, te on postaje žrtva te jezičke metastaze, a sa njim i slušaoci. I radio čiji je zadatak da u baš tako delikatnim emisijaraa, bez kojih se ,ne može", najveću pažnju posveti jeziku i oplemenjivanju ili bar reduciranju kič-sadržaja. (Voditeljstvo nije prazna glava. DoduŠe, nije ni prepuna!) Jedna druga metastaza je čak opasnija i .smrtonosnija". Reč je o geštetnerskoj kontrarevoluciji koja prethodi svim našim krizama, koja je smišljena radi umrtvljavanja stvamosti i svih čovekovih refleksa, i prikrivanje ruinih, prljavih, zlih momaka što su se zaklanjali iza jezika, a koje je na videlo izbacilo upravo ovovremeno jezičko

48