РТВ Теорија и пракса

ustaljenom ritmu: übrzanom, užurbanom, uzburkanom. Svakodnevno smo svedoci i učesnici te osobene cirkulacije po ulicama, fabrikama, bolnicama, ustanovama, školama, parkovima, na gradskim prelazima, pred šalterima, u čekaonicama i redovima. Istovremeno sa tim životnim krvotokom cirkuliše jedan drugi, beskrvni krvotok raznoraznih materijala: zaključaka, odluka, analiza, predloga, nacrta, izveštaja čiji je cilj da Ijudima olakša život u velegradu. Ako zanemarimo njihovu suštinu, toliko puta osporenu efikasnost i upotrebnu vrednost, i obratimo pažnju na jezik kojinfsu pisani, zapazićemo da su te gomile materijala, koje treba da nas jasno i ukratko obaveste o životu grada, o njegovimproblemima, planovima i rešenjima, pisane nejasno i za običnog čoveka nečitko, da osnovnu namenu ne ispunjavaju - od sredstava sporazumevanja postaju čak prepreka za sporazumevanje. Njihov jezik je suvoparan, opterećen frazama, stranim rečima i izrazima. Bez mašte, bez ideja, bez duše. Jezik od plastike i sintetike. - .Bljutav ko nesoljen hleb" - kako je rekao Ivo Andrić. Daleko od Vukovog zahteva: piši kao što govoriš; ili onog drugog da treba pisati tako ,da bi mogao i učen čitati i prost slušati". Običan čovek tako ostaje neobavešten, zbunjen, i najposle diže ruke od pokušaja da razume papimati jezik materijaia, mnogobrojna pisanija i govorancije, odbijajući da učestvuje u toj beskrvnoj jezičkoj cirkuiaciji. Oni koji diskutuju i Stancuju materijaie, međutim, razumeju se veoma dobro: znaju neki nemušti jezik, naučeni da čitaju između redova, iii jednostavno ne čitaju, svesni zaiudnosti posia. Suočen svakodnevno na radiju, na teieviziji, u novinama i u materijalima s naletom nerazumijivih reči i pojmova i sa nerazumljivim jezičkim sklopom, on spontano postaje saučesnik, postaje deo te sasušene jezičke celine i izgovara ono što ne misli. Ono što misli jasno, posle objašnjenja postaje nejasno, mucavo, bez oblika; sakato i obezglavljeno. Umesto nekoliko prostih i prostoproširenih rečenica on „ispaljuje" diskusije nakon kojih ostaje zbunjen, prazan, eezadovoljan, isto kao i oni

50