РТВ Теорија и пракса

Blagoje Danilović

KORIŠĆENJE ZVANIČNIH SAOPŠTENJA

U Jugoslovenskoj praksi (posebno na Kosovu) s radnim Ijudima i građanima sve češće se komunicira tzv. zvaničnim saopštenjima. Izdaju ih s mnogobrojnih zatvorenih forumskih sastanaka i drugih skupova. Takva saopštenja se teško mogu uvrstiti u čiste novinarske žanrove r i često su neprimerena za televizijski mcdij. Pripremiti takva saopštenja za potrebe jednog TV dnevnika, koji s najavnom i odjavnom špicom traje dvadeset minuta, nije lako. Jer, da bi u okviru raspoložive minutaže sačuvali strukturu (na primer dnevnika TV Priština na srpskohrvatskom jeziku), u njemu iz svih oblasti objavili najvažnije dnevne događaje iz zemlje i sveta i po koji sporovozni prilog, urednici sažimaju takva saopštenja ili sačekaju da to specijalno za televiziju učini Tanjug. Na ovo poslednje se odlučuju, pre svega, kako bi se (koristeći ugled poznate jugoslovenske agencije) zaštitili od eventualnih kritika moćnih pojedinaca i drugih neprijatnosti što su njihova (preduga) zvanična saopštenja objavili u skraćenom obliku.

1 U knjizi Teorija i praksa suvremenog novinarsrva. Zajednica „Grafoimplex", Zagreb, 1987, prof. dr Mario Plenkovid (slr. 58-59) saopštenje uvršćuje u podoblike izveštaja: pisani ili izgovoreni izveštaj reporterski izveštaj, raport i izjavu (gde übraja saopšlenje, kominike, demanti i anketu).

90