РТВ Теорија и пракса

I kad urednici tako postupe, ne mogu a da se (uvek iznova) ne dive Tanjugovoj školi sažimanja i racionalnog korišćenja jezika. Tako su, na primer, 5. jula 1988. godine kosovska sredstva javnog informisanja dobila dva saopštenja sa dveju sednica Predsedništva SAP Kosova (sa sednica od 5. jula i 16. juna 1988. godine) od ukupno pet i po stranica ili deset minuta radijskog ili televizijskog izveštaja. 2 Toga dana Tanjug je pomenuta saopštenja sa 140 redaka skratio na petnaest ili sa deset na jedan minut. Primera radi, navedimo da je drugi Dnevnik TV Beograd ovo saopštenje objavio u trajanju ргеко pola ruinuta. I to samo saopštenje o sednici Predsedništva SAP Kosova od 5. jula, 3 anei sa sednice ovog Predsedništva dvadesetak dana ranije - 16. juna 1988. godine 4 . Međutim, po cenu da odstupi od poznatih profesionalnih stavova, urednik Dnevnika TV Priština na srpskohrvatskom je toga dana (i opet iz opravdane bojazni od reagovanja pojedinih pokrajinskih moćnika) u celini objavio Tanjugovu verziju, dodajući i podatak ko je predsedavao sednicom Predsedništva SAP Kosova (što Tanjug nije naveo).

2 Zvanično saopštenje se izdaje s nadležnog mesta, po pravilu „povodom neke već odigrane činjenice i ima za cilj da je bliže objasni" Dušan Slavkovič u knjizi Biti novinar, NIRO »Radnička štampa", Beograd 1981, str. 85, navodi da zvanično saopštenje pripada kategoriji novinarskih „hibrida kakve srečemo na svakora koraku i kakvih je sve više", i obrazlaže zbog čega se to čini.

3 Ukratko: na sednici su ocenjena nastojanja albanske neprijateljske emigracije da pojača svoju subverzivno-propagandnu aktivnost prema SFRJ i da internacionalizuje kosovsko pitanje.

4 Sa profesionalnog aspekta, nedopustivo je da informacija o nečemu, pa i tzv. zvanično saopštenje o nečemu kasni dvadeset dana, Tim pre šlo je Predsednišlvo razmatralo aktivnost na sprovodenju zadalaka iz Jugoslovenskog programa o Kosovu.

91