РТВ Теорија и пракса

1) Korišćenje Tanjugove verzije saopštenja od 5. jula 1988. godineo sednicama Predsedništva SAP Kosova u Dnevniku TV Priština na srpskohrvatskom jeziku bio je jedino moguć profesionalni pristup; 2) Emitovanje, uglavnom, u celini informacije u vezi sa reagovanjem na izjavu Azema Vlasija 25. februara 1988. godine (ili pomenutog saopštenja Predsedništva PK SK Kosova od 19. juna 1987. ili Predsedništva PK SK Kosova i Predsedništva SAP Kosova od 12. novembra 1987), pre svega sa aspekta perceptivne moći gledališta i osnovne namene da informacija o nečemu postigne svoj cilj, više je predstavljalo uzaludan ncgo koristan posao; 3) U prvom slučaju desetominutno saopštenje profesionalno i korektno svedeno je na minut - pravu meru, ne izgubivši ni u aktuelnosti niti u sadržaju. Na žalost, drugo saopštenje - objašnjenje od devet minuta, nije postiglo željeni cilj. 4) Posebno loši primeri su trcće i četvrto navedeno saopštenje. Јег, ovakva i slična zvanična saopštenja, рге svega, ni po formi, ni po preopširnom sadržaju, dužini trajanja, neprimerena su za televiziju. 5) Na kraju - prvo: nepobitna je činjenica da je posredstvom radijskog ili TV prijemnika veoma teško percepirati neprimerene sadržaje kakva su preduga tzv. zvanična saopštenja. Drugo: sopstvenici tih prijemnika, koji čine nevidljivi auditorij kao apsolutni „gospođari" u svom boravišnom ambijentu, kadri su pritiskanjcm na dugme radio ili TV prijemnika da sc isključe iz programa. I, naravno i sasvim razumljivo, ako se to masovno i u kontinuitetu čini - informacija, odnosno saopštenje, umesto prema slušaocima i gledaocima (na žalost!) odlazi ,u vetar".

94