РТВ Теорија и пракса

Milan Topalović

KOMPOZITNI ILI KOMPONENTNI STUDIO

Poslednjih godina došlo je do veoma značajne promene u tehnologiji televizijskih uređaja. Uvedena je digitalna tehnika i primenjena su nagomilana iskustva iz računarske tehnologije. Ova promena, međutim, dovela je do pojave novih, često međusobno nekompatibilnih formata signala i uređaja. Primer za ovo su formati magnetoskopa: kvadupleks, beta, U-matic, C-format, između kojih ne postoji kompatibilnost u smislu da se traka snimljena na jednom formatu može reprodukovati ili montirati na drugom. Sa stanovišta formata signala unutar studija, u ovom trenutku mogu se razlikovati dve vrste signala sa kojima uređaji rade i koji se mogu prenositi iz uređaja u uređaj. To su analogni i digitalizovani signal. Svaki od ovih signala može biti komponentni ili kompozitni. Unutar postojećih različitih uređaja u Televiziji Beograd pojavljuju se svi navedeni formati signala. Prenos signala iz uređaja u uređaj, međutim, sa izuzetkom nekih montažnih jedinica, isključivo je u kompozitnom analognom formatu. Osnovna dilema kod izgradnje novih studijskih kapaciteta, u ovom trenutku, vezana je sa izborom kompozitnog ili komponentnog formata signala za prenos između pojedinih segmenata TV lanca, kao i odgovarajućih formata magnetoskopa i formata signala unutar drugih uređaja. Dilema, dakle, postoji i kod izbora signala za prenos unutar studija, i kod izbora

111