РТВ Теорија и пракса

formata signala unutar uređaja. Među televizijskim inženjerima u svetu postoji opšta saglasnost da budućnost predstavlja potpuno digitalni studio, u kome su signali i unutar uređaja i u prenosu, u digitalnom obliku. lako ova budućnost nije daleka, u ovom trenutku, na osnovu raspoloživih podataka, izgleda da bi ovakvo rešenje bilo veoma skupo. Pored toga postoji i problem uklapanja digitalnih uređaja i podsistema u postojeći analogni sistem. Opredeljenje za određeni format podrazumeva i predviđanje pravaca razvoja studijskih kapaciteta. Arhitektura sistema mora biti takva da, pored bezbolnog uklapanja u postojeći sistem, obezbedi i jednostavno održavanje, podešavanje i kontrolu signala, kao i da omogući buduća proširenja i uvođenje digitalnog formata. Imajući ove elemente u vidu ovde će biti analizirane prednosti i nedostaci kompozitnog i komponentnog formata. Poređenje će se vršiti po sledećim faktorima: - kvalitet slike, - nove operativne mogućnosti, - složenost održavanja, - jednostavnost podešavanja, - udobnost operativne eksploatacije, - operativna i hardverska jednostavnost kontrole slike i video signala, i - mogućnost lakšeg interfejsa sa budućim digitalnim sistemima. Cena uređaja i sistema, iako predstavlja možda najznačajniji faktor, neće biti razmatrana. U literaturi nema jednoznačnog odgovora na pitanje da li u prelaznoj fazi ka digitalnom studiju koristiti kompozitni ili komponentni pristup. Svaki TV centar treba da donese odluke u zavisnosti od postojeće opreme, načina rada i bnđućih pianova. Pre analize prednosti i nedostataka komponentnog i kompozitnog studija treba naglasiti da jc jedan dco postojeće opremc u TV Beograd, kao i veći deo buđuće, komercijalno raspoložive opreme, kornpouentni, pri čcmu

112