РТВ Теорија и пракса

akicone karakteristike ponašanja korisnika novih medija, ne treba nikako shvatiti u smislu negativnog određenja, već više kao sugestiju da se, kao što autori i preporučuju, na osovu postavljenog konceptualnog okvira, nastavi s istraživanjem novih medija. Posebno u smislu obuhvata i strukturalnog i sadržajnog aspekta ovog značajnog pitanja savremene komunikacijske prakse. Rizik od istražyvanja „nepostojeće pojave”, kako nove medije u jugoslovenskom prostoru uslovno određuje jedan od autora ove knjige, Ljiljana Baćević, u svakom narednom istraživačkom poduhvatu biće sve manji, jer već u vrijeme kada je knjiga štampana, postotak korisnika novih medija znatno jeveći nego onda kada se definisao cilj ovog istraživanja. Bez namjere da se umanji doprinos ostala tri autora ove studije, Firdusa Džinića, Sergeja Flerea i Branislave Panasiuk, mora se istaknuti da je Lj. Baćević kao autorka istraživanja i najvećeg dijeia teorijskih postavki i analize djelovanja novih medija na jugoslovenskom prostoru, prezentiranih u ovoj knjizi, značajno doprinijela komunikološkoj nauci u Jugoslaviji. Teorijsko-metodološka rješenja koja Baćevićeva postavlja u Neposlu Snom mediju, polazeći od tri osnovna vida manifestovanja kulture kroz medije, takozvane visoke, narodne i masovne, predstavljaju savim nova polazišta u istraživanju masovnih medija, primjerena jugosovenskoj pluralističkoj kulturnoj situaciji. Danas možđa i više nego u vrijeme kada je operacionalizirana ideja ovog istraživačkog poduhvata. Kontradiktorne ocjene o međusobnom uticaju medija, naročito novih medijskih tehnologija, i društvenog progresa u ovoj su knjizi, može se slobodno reći, uspješno aplicirane na konkretnu medijsku situaciju, i na osnovu toga izvedeni zaključci i preporuke mogu se gotovo bez ostatka korisiti u programiranju sve više diferenciranih komunikacijskih sadržaja i kanala. Kao izvanredan poznavalac svjetske situacije u oblasti komunikacijskih promjena Firdus Džinićje, analizirajući domete satelitske i kablovske televizije,

232