РТВ Теорија и пракса

u pričama o žrtvama, fizički metež načinjen kada se materijalnost našeg sveta poremeti, i društveni i psihološki nered da se pedantno utvrđeni poretci svakodnevnog života sruše. Priče o žrtvama su litanija „čudnih lepota”, svaki dan ispunjen neočekivanim i genijalnim načinima na koje može doći do opšteg meteža. Čini se da ništa nije pošteđeno, ništa nije van opsega potencijalnog haosa. lako priče o žrtvama proizvode osečanje rezignacije koje ukazuje da treba da ostanemo tu gde smo i da ono što imamo koristimo na najbolji mogući način, јег stvari mogu da pođu i na gore, postoji i drugi izgrađen stav koji možda funkcioniše protiv ove perspektive i koji kaže: što je gore, to mi se više sviđa. U pričama o žrtvama, poigrava se svetom koji mi poznajemo, igra se s njim, on se baca okolo naokolo, razvlači se i izobličuje, i na kraju zlurado uništi, ali samo privremeno јег se uvek vraća u svoj prvobitni oblik (kao likovi u crtanim filmovima) na vreme za sledeći dan kada se dalje nesreće događaju. U ovom smislu, ideologija fatalizma počinje da gubi tlo i da se suočava sa jednim oblikom anarhičnog egzistencijalizma. 2) Zadovoljstvo neizvesnosti. Priče o žrtvama su zasnovane na svetu koji je kapriciozan i nepredvidljiv. Teškoće žrtava izgleda da uvek dolaze iz neobjašnjivog nereda. Filozof i fizičar Alfred Bork (1980) misli da, dok se XIX vek može okarakterisati traženjem racionalnog, predvidljivog univerzuma, XX vek je spremniji da zabavi i koristi „slučajnosti” kao „organizacijski princip”. U vizuelnim umetnostima, književnosti, fizici i filozofiji, interesovanje za uzrok i posledicu se dopunjuje razmatranjem šanse i slučaja. Siučajnost, tvrdi Вогк, ima „svoju sopstvenu vrednost” koja se na kraju može povezati sa onim što on obeležava kao „radost”. Slučajnost koja preovladava u pričama o žrtvama, u ovom kontekstu nije nužno uslov koji uznemirava, već uslov koji bi možda mogao da proizvede upravo takvu radost. Naoko slučajni događaji proizvode i ideološki obojen smisao rezignacije i uzdržavanja, i istovremeno zadovoljstvo u slučajnoj neobuzdanosti.

114