РТВ Теорија и пракса

masovnom kulturom. Kao i masovna kultura, nečasne vesti se napadaju zbog trivijalnosti, što odvode Ijude od važnijih briga, što postoje samo radi motiva profita, ono što je kulturno negativno uništava kulturno dobro koristeći niske želje i instinkte gledališta uz štetno dejstvo na svoje stvaraoce i simptomatične su za neke velike kulturne neuspehe. U ovom radu smo pokušali da se ozbiljno pozabavimo nekim televizijskim vestima koje prema lamentu imaju najmanje veze sa ozbiljnošću i koje su najmanje vredne novinarskog truda ili naše pažnje. Zbog svega ovoga moglo bi se predložiti da se bude obazriv, kada se govori o specifičnosti loših vesti, u odnosu na njihov oblik i ideološku funkciju. Sve vesti na televiziji verovatno sadrže elemente nečasnih vesti. Ono što bi moglo da bude odlika nečasnih vesti, međutim, jeste njihova preteranost, njihova prenaglašena gestikulacija. One uzimaju neke kodove i konvencije vesti uopšte i naduvavaju ih, preuveličavaju i pokazuju direktnije. Nečasne vesti stiču loš glas verovatno zato što ništa ne poštuju, što otvorenije priznaju i razmeću se trikovima i konstrukcijama koje ozbiljne vesti suzbijaju i kriju. Na kraju, možda je zato lament tako grub prema ovoj vrsti vesti, jer je on sam bit vesti, i više od toga." LITERATURA Barthes, R. 1977, „Structure of’fait-divers’” (Struktura „kratkih vesti”) u: R. Barthes, Critical Essays (Kritički eseji), Evanston, Nortfrvvestern University Press Bell, P., Boehringer, K. and Crofts. S. 1982, Programmed Politics: A Study of Australian Television (Programirana politika; studija o australijskoj televiziji), Sydney, Sable. Bennett, T. i al. eds.: 1981 Culture, ldeology and Social Process: A reader (Kultura, ideologija i društveni

• John Langer, „Television’s Disreputable News", Communication Studies, School of Humanities, Western Institute, Melbourne, Australia.

116