РТВ Теорија и пракса

с) Najznačajniji činilac - čovek, sa svojim brojnim sociopsihološkim, kulturnim, nacionalnim, verskim osobinama i nazorima, našao se u kolopletu protivrečnih procesa - diferenciranja i homogenizovanja (naročito nacionalnog, političkog i verskog). Politika u takvoj situaciji ne stvara potrebne uslove za njegovu Ijudsku samoidentifikaciju u primarnoj zajednici (čak se i porodice dele), ekonomskom prostoru, kulturnom okruženju, etničkoj sredini. U takvim okolnostima izbori kao istraživačka tema zahtevaju kritičku distancu koja vodi računa o čovekovoj sociokulturnoj osetljivosti. 2. MEDIJSKA RECEPCIJA IZBORA, GRAĐANIN AUDITORIJ ILI POLITIČKA PUBLIKA Od decembarskih izbora 1990. godine prošlo je relativno malo vremena da bi istraživanja javnog mnjenja pružila sistem varijabli i dovoljno pouzđane indikatore odnosa auditorija i medija. U zaoštrenoj političkoj klimi promena i sukoba (malo je kompetencija) medijski status više je modalna kategorija čiji je input zavisan od brojnih spoljnih faktora: nestabilne demokratske institucije sistema; višepartizam i demokratija razapinju se između pluralizma i konvertitstva; ideološki stereotipi stare paradigme, koju je život demantovao, istrajavaju." 4 Posebno je u ustalasanoj (iracionalno poremećenoj političkoj klimi) nezahvalno izvoditi sudove o medijskom uticaju. Otuda rezultali istraživanja do kojih smo došli imaju eksplorativni doseg ustanovljavanja mogućih varijabli i indikacija. Standardizovana istraživanja, u vremenskoj dimenziji, obogaćena varijablama pluralističke političke kulture i medijskog posredovanja predstavljaju perspeklivu. U periodu predizborne i izborne aktivnosti političko-informativne emisije porcd standardne forme, u kratkom vremenu, ustupale su više prostora

8 Po Toma.su Kunu lo razdobljc možc da Iraje čilavu generaciju. T. Kun, Sinikmra naučnih rcvolucija, Nolil, Beograd, 1974, slr. 204.

130