РТВ Теорија и пракса

(korpus prava nacionalnih manjina, asimilacija, kulturni kodeksi i sl.) u komunikacionom pogledu nisu ispoljeni veći problemi. To su pokazali i nalazi ovog istraživanja. Bojazan od teškoća koje eventualno može da proizvede faktor višejezičnosti ne pokazuje se opravdanom. Ono što smo zapazili u „inventaru” ostalih strukturnih obeležja tipično je iza ovu distribuciju 12 . Između Srba, koji su apsolutno najbrojniji u uzorku (59,8%) i ostalih naroda i narodnosti, nema velikih odstupanja u izboru medijske recepcije izbora. Multimedijsko preferiranje informacija o izborima nešto je izrazitije kod Mađara i Hrvata u oba uzorka, Rumuni i Slovaci daju prednost televiziji. U vezi sa strukturnim karakteristikama medijske recepcije izbora i uticaja na izborna ponašanja izdvajamo sledeća zapažanja: 1. Premda je televizija dominantna, medijski svestranija i transparentna karakteru događanja, multimedijska recepcija izbora osvojila je interesovanje građana. lako se čini da je štampa marginalizovana, ili radio u drugom planu, u sferi politike se relativno brzo formira multimedijska potreba komuniciranja. 13 Sa stanovišta politike i demokratske komunikacije ovo je izvesna potvrda liberalizovanja javne sfere.

12 Isto, str. 31-32. 13 Više istraživanja ukazalo je na komunikološke, tehničke i psihološke prednosti teievizije. Slovenački autor Marko Pečauer piše: - „Istraživanja potvrđuju da je televizija izvor informacija vredan najvećeg poverenja. Slovenačko istraživanje ’Radio i slušaoci (1985)’ pokazalo je da je 24,4% ispitanika odredilo televiziju kao najpouzdaniji izvor informacija, za novine se odlučilo 6%, za radio 10,4%...” Up.: Marko Pečauer, „Prozor u svet političkog". ~RTV teorija i praksa”, br. 53/88, str. 185, Međutim, tu prednost televizije ipak relativizuje mullimedijska kombinacija. Ljiljana Baćević piše: ■ „Као ’ravnopravne’ u pogledu karakterislika publike (veliki procenat svakodnevnih konzumenata, raznolika sociodemografska struktura publike) možemo posmatrati radio, televiziju i dnevne listove”. Ljiljana Baćević, Neposlušni medij, Centar za istraživanje programa i auditorijuma, Novi Sad 1990, str. 85. Nalazi ovoga istraživanja podudaraju se sa našim iako je ovde reč o specifičnom događaju.

138