РТВ Теорија и пракса

pokvarenjaka koji dovodi do nesreće su karaktefistike koje čine „dobru žrtvu”. Okolnosti koje stvaraju žrtve moraju se shvatiti kao neočekivane i takve „veličine” da se „približavaju katastrofi”. „Bitno je da se nevolja doživi a ne odabere” (Klap, 1964: 91), a žrtve ne treba da budu viđene kao sposobne da se same snalaze, nego kao navedene da prime pomoć od drugih koji deluju kao „dramski partneri” u spasavanju. Pojam dobre žrtve izgleda da je povezan sa tezom književnog teoretičara Nortropa Fraja (Northrope Frye) o „niskoj mimičkoj tragediji” (1957). Po Fraju, evropska proza se može podeliti po periodima karakterističnim po „različitom uznošenju” protagoniste: herojeva moć delanja može biti veća od naše, manja ili otprilike ista. Kroz progresivne promene u sledu priče, delovanje junaka se pomera sa superiorne pozicije (mitski oblik) ka inferiornoj poziciji (ironični oblik). „Niska mimetička tragedija” se nalazi negde u sredini, gde se protagonista predstavlja kao neko od nas i od nas se traži da „učestvujemo u osećanju zajedničke Ijudskosti”. Fraj (1957: 38) tvrdi da je niska mimetička tragedija karakteristična za realističku književnost nove srednje klase, od Defoa do kraja XIX veka: „Najbolja reč za nisku mimetičku ili domaću tragediju jeste možda patos, a patos ima blizak odnos za osećajnim bleskom suza.” Ne vezujući se preterano za njegovu teoriju oblika, Frajova opažanja ipak pružaju jednu drugu korisnu ulaznu tačku za razumevanje priča iz vesti koje se fokusiraju na žrtve. Patos, objašnjava Fraj (1957: 38-39), često zahteva da protagonisti budu „izolovani sopstvenom slabošću... (koja) je na našem nivou iskustva”. Pokatkad taj patos zavisi od „nesposobnosti žrtve da se izrazi”, i što je ta nesposobnost veća, veći je i patos. On može da proistekne iz „velike nesreće raanjkave inteligencije” ili defektnog tela, a oslanja se na jak kontrast između „nemilosrdnog lika” i neke vrste „nežne vrline”. Zanimljivo je da Fraj opisuje korišćenje patosa kao vrste „čudne, vampirske emocije”, komentar koji liči na ono Sto je iament nazivao nečasnim vestima.

97