РТВ Теорија и пракса

suditi prema programskim dokumentima političkih partija) da je naš ulazak u društvo budućnosti uz pomoć nauke, naučnog stvaralaštva i modernih tehnologija pod velikim znakom pitanja. STRANAČKI TRETMAN OBRAZOVANJA Analiza programskih dokumenata svih partija koje su ušle u Parlament pokazuje dosta interesantne rezultate i u vezi sa obrazovanjem, njegovim položajem, reformom, i uopšte stručnoobrazovnom pripremom novih generacija za buduće uloge u društvu. Od svih petnaest partija čiji su kandidati izabrani za poslanike, njih četiri nije naznačilo nikakvu obrazovnu politiku (UJDI, Stranka Jugoslovena, Stranka saveza seljaka Srbije, Srpska demokratska stranka i Stranka demokratske akcije), dok se jedna (Srpska radikalna stranka) bez bliže konkretizacije samo deklarativno zalaže za transformaciju obrazovanja ~u skladu sa najvišim svetskim dostignućima na tom planu i intencijama srpskog nacionalnog preporoda”, a druga (Savez reformskih snaga za Vojvodinu) izjašnjava se samo u jednoj polurečenici za „obrazovanje bez ideoloških stega” (prvi dio rečenice se odnosio na „autonomiju nauke”). Ostalih nekoliko partija svoju obrazovnu politiku grupišu oko tri grupe problema. Prva grupa se odnosi na pravo svih naroda i narodnosti na obrazovanje na sopstvenom (maternjem) jeziku, druga na materijalni položaj i uslove obrazovanja; a treća na (ne)ideološko dimenzioniranje obrazovanja i vaspitanja. Nacionalna ravnopravnost i uslovi obrazovanja Što se tiče opšteg prava naroda i narodnosti na obrazovanje na svom jeziku ono se nigdje ne dovodi u pitanje. Jedino postoje nijanse u njegovoj operacionalizaciji i tretmanu pojedinih njegovih aspekata. Demokratska stranka naglašava da „svim manjinama kao i svakom narodu treba omogućiti obrazovanje i v ulturni život na maternjem jeziku” (str. 2), bez bližeg određivanja obima i karaktera tog

14