РТВ Теорија и пракса

Tolstojevu ulicu. To mi je takva... slika koja mi je ostala. Dragomir Felba: Ja sam bio polagao audiciju na Dramskom studiju i bio sam primljen. Kad sam čuo, pošto sam radio u Radio Beogradu, da i ovamo ima neka filmska škola, idem ja i tamo. Dobro, prime me i tamo, i sad ne znam gde ću, šta ću, a pre toga sam radio u kragujevačkom pozorištu. Čuo sam da tu ima neka filmska gluma specifična, nije to pozorište. Šta ja znam, sve sam to izmutio i kad sam položio ispit odem ja kod Afrića u kancelariju. Druže direktore, rekoh, stvari stoje ovako: znam da ima nekih specifičnosti u toj glumi, sad ne znam ja da li ću to da postignem, ja sam radio u pozorištu. On me pogleda. „Koliko imate godina?” Ja mu kažem. „Ajd napolje”. Onda je došao Barba Žvane i tad se sećam, pošto smo svi nekako videli Miću kao barba Žvana, otkud ja da se smanjim, otkud ja da se ne znam šta, ne znam. Probali smo. Sećam se kako ste me gledali u Lovranu kad je on poslednje probe pravio. Gledate me a ja gledam vas, pa vidim kisela lica. Rekoh, od ovoga biti ništa neće. I dalje ja kod njega, kažem - „Druže direktore, ja hoću da idem iz škole”, „Ра šta ti je?” „Ја ne mogu, ovo nije škola, ja idem”. „Slušaj ti, je Г znaš ti Dujšina?” „Znam ga, čuveni veliki glumac.” „Ра je Г misliš da je on mogao za 15 dana da napravi ulogu?” (insert iz filma Barba Žvane ) Vlada Petrić: Sad kad bih zatvorio oči, znam da mi dva detalja stoje u glavi, dva detalja u sećanju se javljaju. Sećam se kad sam došao na audiciju Ijudi se kreću, govore: „Ташо je komisija, ulazite, morate sve što bolje da prikažete”. Nekoliko stotina Ijudi i studenata se prijavilo, a koliko je bilo primljeno? Svega 20-30 iz svih oblasti glume, pozorišta a, u stvari, glume i svega 2 odeljenja su bila. A ja se sećam dva detalja. Jedan je: ključevi tetke Gite. Još nisam ni znao ko je tetka Gita, ali sećam se đa je to jedna osobena dama, muva se tamo kroz te dvorane i zveckaju ključevi i ja sam to upotrebio u mojoj predstavi, 20 do 30 godina posle toga, kad sam režirao Joakima Vujića Ljubovnaja zavist čerez jedne cipele. Ja sam Ljubinki Bobić dao svežanj

184