РТВ Теорија и пракса

Radičević bio na prozoru, i kažem: - „Dovedite i nas u Lovran” i tako je otišao vaš voz mislim jedan sat kasnije otišao je i moj, ne znam da li sam ja bila sama ili je još neko bio sa mnom. Prečanska naravno sahrana, svega bogato, pljusak, dug hod do groblja a mokri smo do kože, vraćam se nekim kamionom, sve mokro na meni, mantiki sve i sedi pored mene Karanović, naš bivši direktor Kinoteke Srbije i Srđanov otac i tako smo sve te uspomene na neki način osvežavali u povratku u Beograd. Stignemo nekako posle nekoliko sati truckanja. Ne znam koliko je vremena prošlo i, zaista, da 1’ je Vjeki bilo žao, da Г je neko od vas uticao, vraća se Ljuba koji je bio poslat da nas dovede. Tako sam se ja vama kasnije pridružila a inače kad ste vi snimali Barba Žvaneta i u onim scenicama koje ste snimali u foajeu vile u Tolstojevoj ulici u objektu, u našoj školi, ja sam bila zadužena samo za rekvizitu i da čistim atelje. Rade Mlađenović: Bili smo sve - i reditelji i šminkeri i glumci i dekorateri i električari i scenski radnici i sve moguće. Obučem recimo uniformu i igram svoju scenu i kad Vjeko kaže „Stop, ’ajde druga scena”, ja zgrabim reflektor, idem kao električar na drugu scenu. Devojke šminkaju zajedno sa onim profesionalnim šminkerima, reditelji postanu asistenti ili i oni isto tako guraju kolica. Svi su radili sve i to uz pesmu i uz najveće veselje i posle kad je film bio gotov, kad smo ga gledali niko nije bio srećniji od nas. Nada Mladenović: Kad sam prvi kadar snimila u Lovranu, na onoj maloj padini, ako se sećate, iz jednih vrata izlazi Medar, pokojni Medar, Nemci ga vode a ja hoću da ga stignem i vičem - „Stipe, Stipe!” Mene zaustavljaju, padam, sve je dramatično, padam na kolena i podižem desnu ruku vičući ponovo - „Stipe, Stipe!” Mislim da su lo bili prvi kadrovi koje smo snimili, i sad čekamo materijal iz Beograda u jednoj bioskopskoj sali. Materijal stiže, meni srce da iskoči, svi gledamo, a Vjeko kaže: „Evropski kadar!” (smeh)

191