РТВ Теорија и пракса

dodatno objašnjenje o potrebi za osmišljavanje posredovanja. Za one koji mogu da zanemaruju izučavanja komunikacija, pristajem da ovo bude postmodemistička dekonstrukcija. A za one koji se bave sada i übuduće predmetom komuniciranja, neka ovo bude izvesna vrsta popisa tematike u savremenim okolnostima. RAVNOTEŽA MOĆI Kao što se to često događa i u medijskoj sferi, prevođenje upotrebljenih termina bi moralo da bude toliko precizno da bar ne stvara dalje probleme u saopštavanju. Nažalost i za stručnjake, profesore i ostale eksperte za medije koji često raspravljaju o sopstvenoj opčinjenosti medijima, prevodi mogu da stvaraju dodatnu misteriju. Na ovaj aspekt ~mog interesovanja“ svojevremeno mi je skrenuia pažnju politolog Snježana Milivojević, savetujući me da prevodim, pretpostavljam, sve ono što još nismo uvezli u Jugoslaviju. To me je posebno rastužilo, jer sam odavno znala da, hteli ne hteli, to svi koji osećaju pripadnost maloj kultumoj sredini raoraju da rade. Ali, još tragičnije je biio propratno osećanje da zbog situacije u kojoj je mnogo toga onemogućavano i zaustavljeno, mogu da se oslonim samo na sopstvenu odgovornost. O tome koliko je razumevanju i samim komunikacijskim procesima potrebna kulturna tradicija i u sferi znanja i u moralno-praktičnom i izražajnom smislu, sigurno može da se zaključuje i bez čitanja Habermasa. Verovatno me zbog toga odnos ravnoteže moći oduvek zdravorazumno privlači onome što se u svetu zove „studiranje recepcije“. Ali, od interesovanja do moći da se priđe nečemu dug je put. I dalje mi izgleda da su retki oni, koji su u jedino postojećoj oblasti jugoslovensko politološko/sociološkog shvatanja masovnih medija ikada radili nešto van reprodukovanja dozvoljenih ‘opštih pojmova’, izbegavajući istovremeno dato naglase. Svoju marginalnost dugujem potrebi da kritikujem upotrebu situacije u kojimate Tegalne’ teorijske pretpostavke nastaju, tražeći u najširem smislu vizuelmh komunikacija sopstveno polje i specijalnost. Tvrdnje sam uvek bazirala na pozicijama koje sam zauzimala, bilo da se radilo o znakovnim sistemima vezanim za dizajn i urbanizam ili za film ili televiziju. Prvo je na redu uvek bio pokušaj da shvatim odnos koji imaju primaoci prema njima, uopšte svuda, pa i u jugoslovenskoj sredini, Uvodeći svoju perspektivu gledanja na taj odnos omogućavala sam, ali sam i očekivala, da se o njoj govori - ma

77