РТВ Теорија и пракса

citiran u skoro svim medijima, povodom komentara o trendu agresivnih intervjuera. Čitava emisija iz kulture bilaje posvećena toj temi, u kojoj su razni novinari, eksperti i televizijski voditelji polemisali o „Ijutoj i gorkoj“ televiziji kakva je sada u modi. Po Birtu, ovaj fenomen se razvio u poslednjih desetak godina od kako se gledaju direktni prenosi iz parlamenta i od kako auditoriji smatraju da ne treba da postoje nepotrebne tajne. „Sada postoji otvorena i konstantna politička debata 1126 , izjavio je. Televizijski rivalitet među političarima je postao „nacionalna sapunska opera“ po njemu. Imeđu dve britanske tradicije u kulturi, žestoke prepirke i analitičke diskusije, opasnost leži u naginjanju u pravcu prve. Ravnoteža se gubi na uštrb mukotrpnog rada i pažljivog razvoja programiranosti i nekompetentnosti. Preciznost i brižljivost bi trebalo da budu novinske svetinje po Birtu, a novinarski rad sredstvo ka takvim ciljevima. Umesto toga, postoji tendencija da se novinarstvo vidi kao cilj po sebi, a novinari doživljavaju kao izabrani predstavnici na saslušanjima u ime demokratije ili kao medijske zvezde koje su same sebi razlog i važnost. Podrugljivost koju ove zvezde lansiraju, i teškoće da se pored njih čuje i sagovornik, odavno su uočljive i izgleda da je samo direktor moćnog servisa mogao da ih imenuje, pa da to javno čuju i gledaoci. U OD, ako je to stanje u kome se nalazimo, samo izuzetno moćni mogu da izaberu nešto da stave na dnevni red i efektivno kritikuju radioteledifuzijske osobine, a još moćniji mogu da se odbrane od medijskog lešinarstva i budu pošteđeni. Izbor kada i kako će se pojaviti u medijima imaju samo izuzetno povlašćeni. GLOBALIZACIJA Istraživači medija ne zaboravljaju da su nacionalni medijski sistemi u neprekidnim promenama. Za njih su u zapadnoj Evropi „dalja koncentracija vlasništva i kontrole, i tendencije da se medijska moć transformiše u političku moć“ 27 stalne opasnosti za ideje demokratske komunikacije. Zvanični poziv na konferenciju lAMCR u junu 1995. u Portorožu, pod nazivom „Komunikacija iznad nacionalne države“, sadrži kratki uvod u program, u kome se razvoj takozvanog „interaktivnog društva“ dovodi u pitanje, dokle god je „društvena komunikacija kontrolisana ekonomskim i političkim interesima“ (ibid.).

91