РТВ Теорија и пракса

Bez obzira na to da li se za nekoga idealno društvo zove interaktivno, otvoreno ili kapitalistička liberalna demokratija. očigledno je da ovi modeli odgovaraju idejama o kulturi na trenutnom iskustvenom nivou istorijski detenninisanih senzibiliteta. Ti nivoi mogu da se uporede sa generacijskim političkim kulturama i modama, od kraja Drugog svetskog rata naovamo, čiji odjeci su još uvek sa nama. Po Danteu Džerminu 28 koji je proučavao poreklo filozofije OD, koncepcijaje ušla u širu akademsku upotrebu na zapadu 50-60-tih godina, dakle u vreme modernog liberalizma. Za njega OD nije konkretno postojeće društvo, već ~simbol“ koji ukazuje na čovekovo svesno učešće i podrazumeva univerzalno čovečanstvo. Što se tiče samog Karla Popera, on je u s.vom polaganju računa, odnosno intelektualnoj autobiografiji 29 , upotrebu pojma OD objasio kao otvorenost ka kritici i za kritiku, što podrazumeva i da će uvek morati da se živi u nesavršenom društvu (ibid. str. 116), koje ne može da postoji bez konflikta. Konflikt samo može da se redukuje. Kreativni istraživači medija i istraživači u oblasti mirovnih studija imaju zajedničku viziju i izvesno osećanje za utopijsko, bez koga bi bili samo puki specijalizovani kritičari. Njihov koncept interaktivnog društva može da primi hijerarhijske elitiste, i individualiste, egalitarijance kao i fataliste pod svoje okiilje. Ove vrste političkih kultura ili auditorija je pozajmio Asa Berger’", organizujući razumljivu klasifikaciju popularnih žanrova TV prema tipovima gledalaca. Pretpostavlja se da bi marksisti pripadali tipu egalitarijanaca, јег se oni najviše interesuju za ideološka pitanja zbog toga što vide medije kao instrumente ideološke dominacije. Ideološke razlike ostaju, u ime bilo koje koncepije, među autorima kao i među drugim Ijudima. Ono što je kod istraživača medija privlačno, jeste da mogu da budu vrlo tolerantni, jer je to osnova njihove pretpostavke o svrsishodnosti. Nisam prisustvovala ni jednom seminaru ili konferenciji na kojoj bi došlo do svađe. osim u Sekciji komunikacija Udruženja evropskih ženskih studija, koja nije strukovna, i gde sam kao koordinator morala da razdvajam jednu lingvistkinju i jednu profesorku medija. To se redovno ponavlja i na drugim sastancima između raznih feminističkih strana, uglavnom zbog različitih pogleda na profesionalno. Tamo gde se aktivizam meša sa profesionalizmom. moguće je da dolazi do ekscesa. Aktivizamje, inače, bilo politički ili religiozni, očigledno veoma ozbiljna stara Ijudska

92