Свет

Nastcn’ak sa strane 15 SISTANCE MISSION), ustanove smeštene u američkoj ambasadi u Bukureštu. Sef ove ustanove Majk Smit daje konačnu dozvolu za posao 4. januara prošle godine, te se. tako, u Konstanci od 7. do 9. januara tovari šest barži sa 6,061.315 metričkih tona nafte za prvi konvoj i između 8. i 14. januara puni se još šest barži sa 5,678.554 metričkih tona nafte za drugi konvoj. "Quad petroleum” istog momenta obaveštava firmu "Nord chemi-Ina" da su krenuli konvoji te da će za četiri dana pristići na jugoslovensko—rumunsku granicu. Ostojić traži od Miće Stanišića, koji je sada već bivši ministar MUP-a, lica koja će obezbeđivati konvoje od rumunske granice do Vukovara, s tim što bi ta lica takođe platila "Nord chemi-Ina". Stanišić dovodi Malovića (glavni inspektor MUP-a RS, übijen u atentatu zaedno sa Goranom Vukovićem, krajem prošle godine) koga određuje za mkovodioca obezbeđenja. Gospodin Ostojić daje Maloviću 1.000 DM za troškove za njega i njegove Ijude. Ostojić i Stanišić su svoj posao zaključili na brodu u Lieogradu oče-kujući konvoje kroz četiri dana. Međutim. uakon dva dana (Jstojić dobija informaciju da su oba konvoja zaustavljena od "SAM Romania" (dakle, od one iste od koje su i dobili konačnu dozvolu) sa obrazloženjem da im je dojavljeno iz Beograda da ti isti konvoji ncće biti istovareni kako je planirano u Vukovam, već da su namenjeni za prodaju u Srbiji i Cmoj Gori, te radi toga, a u interesu poštovanja embarga po rezoluciji 820 UN, zabranjuju dalji transport. Na protest "Quad petroleuma" i "Nord chemi-Ine" da na to nemaju pravo, jer je ista "SAM Romania" već dala saglasnost i sva potrebna dokumenta, "SAM Romania" odgovara da na to svakako ima pravo po osnovu "osnovane sumnje". Tako, Amerikanci "Nord chemiInu" i "Quad petroleum" upućuju na svoju centralu u Briselu, gde je šef Ričard Vork koji je švedskom direktom "Quad petroleuma" nagoveštavao povoIjan ishod. Paralelno sa tim direktor "SAM Romania", gospodin Smit zakazuje sastanak u Njujorku Kajoli, jednom od vlasnika "Quad petroleuma", i traži od njega 200.000'USD za dozvolu da konvoji nastave put. Na protest gospodina Kajole da su sve dozvole perfektne i da za tako nešto nema potrebe, Smit odgovara da je to tačno, ali da

će taj proces oko rešenja trajaf \tlo dugo. Tad je Kajola pristao na uslov i sledećeg dana doneo 50.000 USD u jedan njujorški hotel uz obećanje da će ostatak platiti tek kada konvoji pređu jugoslovensko-mmunsku granicu. Smit tako nakon uzaludne prepirke uzima pare ne sumnjajući da celu stvar prati CIA. lako je to saznao na vreme, Majk Snht zbog ovoga ipak gubi posao u Bukureštu a na njegovo mesto dolazi gospođica Pam Zaresk koja se prema ovom slučaju postavlja veoma drsko tražeći od mmunskih vlasti da konfiskuju "srpsku naftu". To isto od Rumuna traže i američke vlasti. U tom momentu Ostojić informiše o svemu Vladu Republike Srpske kao i predsednika države stavljajući im na uvid celokupnu dokumentaciju. Ono što je interesantno, jeste to da se tog trenutka u posao ukIjučuje i "Biznis klub" Evropske zajednice preko gospodina Zarnoa koji je kontaktirao značajne rumunske ličnosti počevši od predsednika države do direktora carine. Na sastanku kod diiektora carine zajedno sa Zamoom bio je i gospodin Ostojić kao , gospođa Mira Milošević-Karpontije koja je povezala Ostojića sa Zamoom a na preporuku predsednika RS Radovana Karadžića, međutim ni ta intervencija ne uspeva. Tako da posle svega ostaje stav da dozvolu transporta jedino može dati predsednik Rumunije Jon Ilijesku. Inače, u protivnom, potiebno je tražiti novu dozvolu. KAKO VRATITI PARE REPUBLICI SRPSKOJ Imajući u vidu neizvesnost okončanja ovog slučaja a poznavajući tešku finansijsku situaciju Republike Srpske, Ostojić je bio spieman da vrati Narodnoj banci RS uložene pare i pre okončanja sudskog spora. Međutim, Narodna banka

Republike Srpske svojim pismom od 12. maja 1994. godine obaveštava "Nord chemi-Inu" da je spremna preuzeti sredstva na isti način kao što su i data. Po priči Radovana Karadžiča, taj novac je več bio iznet u inos-

transtvo u nekim ranijim neuspelim pokušajima da se aafta kupi. Pošto su ta sredstva ranije već bila izneta faktički u kesama, od "Nord chemi-Ine" se tražilo donošenje i polaganje sredstava u trezor NB Republike Srpske. Na takav zahtev Branko Ostojić odgovara da sve to smatra neprihvatljivim i veoma teško izvodljivim jer je u pitanju prebacivanje velike količine novca u džakovima, a da se ne pominje problem iznosa te količine novca u gotovini u inostranim bankama. Branko Ostojić pominje još da se podrazumeva da svaka strana mora snositi gubitke koji će se verovatno ovde dogoditi (ležarina, sudski i ostali troškovi) u srazmeri uloženog novca. Dakle RS mora snositi štetu za svojih 9.000.000 litara a Ostojić oko svojih 16.000.000 litara. Citava ova afera oko 21.000 tona nafte koju je za Bosnu u Rumuniji nabavio Branko Ostojić, nekadašni potpredsednik Vlade RS, postepeno se raspliće. Privredni sud u Bukureštu odgodio je odluku o sudbini 21.000 tona nafte koja je još od januara prošle godine blokirana u tankerskim konvojima na Dunavu. Nafta oko koje se zaplela nimalo naivna politička ah i finansijska igra u zatvorenom

krugu između Njujorka, Pala, Beograda i Bukurešta bila je svakako i povod za smenjivanje i veoma brzo proterivanje gospodina Ostojića sa Pala o kojoj će svakako nešto više reći Radovan Karadžić predsednik Republike Srpske. Ono što se u međuvremenu dogodilo, jeste to da je rumunski sud za SAD deblokirao deo nafte koji nije utovaren u barže i koji se nalazi u rezervoarima u Konstanci (dakle oko polovine od spomenute 21.000 tone.)

JEDAN DAN - TRI MISTERIOZNE POGIBIJE Ono što upada u oči je to da je gospodin Malović, koga je nekadašnji ministar policije u vladi RS Mića Stanišić odredio u Beogradu za obezbeđenje konvoja, poginuo 17. decembra

prošle godine sa Gora .» Vukovićem u pucnjavi pod prozorima Beograđanke, a počiniJac takvog dela još uvek nije pronađen. tako đa slučaj ostaje nerazjašnen. I treča ali ne manje bitna činjenica je ta da je istoga dana. daMe 17. decembra, u Njujorku übijen. takođe pod nerazjašnjenim okolnostima, i gospodin Kajola, jedan od vlasnika švedske firme "Quad petroleum" preko koje je Ostojić nabavio papire za uvoz nafte u Vukovar UNPA zona, sektor Istok (zvanično, Hrvatska). U %neme kada je krenula čitava ova afera, skandal i sl. gospodin Branko Ostojić je bio jedan od ozbiljnijih kandidata za predsednika "Vdade. Mišljenje gospodina Karadžića je, kao što se vidi i u intervjuu koji sledi, a koji je za "Svet" uradio i na video-traci zabeležio novinar-slobodnjak Zoran Gvozdenov, jeste da je čitav atak na ličnost Branka Ostojića organizovan od strane Ijudi koji su se zavadili oko podele vlasti u kojoj je između ostalih kandidat bio i Mića Stanišić, od pre nekoliko dana, zajedno sa Karadžićem jedan od okrivljenih na Haškom procesu za ratne zločine.

|y. - L l ." 1 1 11 • 1 1. I Fatalni 17. decembar:u Beogradu ginu j GoranVukovič iMalovič, u I Njujorku Kajola

PRED RASPLETOM VEUKE NAFTAŠKE AFERE

Kakvajeu celoj aferi uloga američke ambasade u Bukureštu i CIA-e?

NOVI MOMENTI: Istog dana kada su u Beogradu übijeni Goran Vuković i Malovič, u N'jujorku je übijendzvesni gospodin Kajola, jedan od vlasnika "Quad petroleuma", švedske finnc'kbja je Ostojiču sredila papire za uvoz nafte u Vukovar

Svet 12.05.1953.

16