Свет

EKSKLUZIVNO: MOSTAR BY NIGHT

Kakn istgleda noćni šivot upolurazrušenom Mostaru nekada jednom od najlepših gradova gradova bivše luaoslavne

U LUKSUZNOI KOCKARNICI TUTE NALETIĆA. ZAPOVEDNIKA ZLOGLASNE KAŽNIENIČKEIEDINICE. HVO-a RULETIGR AIU KOŠNIKOVIPOLICAICII RATNI PROFITERI

.Mamam : Dok isfočni | Mostar noću | deluje popuf | avetinjskog j grada, zapadni deo blješti od svetleeih reklama kao u

retm smo što smo ostali živi, jednostavno je prokomentarisala buran noćni život zapadnog Mostara 18-godišnja Antonela, manekenka nedavno osnovane mostarske modne agencije ''Glamour", dok smo sedeli u "Atriju", jednom u mnoštvu luksuznih kafića, koji s ruševinama na drugoj obali Neretve nema mnogo zajedničkog. Te nedelje, oko ponoći, na zapadnoj strani Neretve trajao je noćni život po svemu sličan noćima u većini evropskih gradova; pola grada prekriveno je bleštavom svetlošću, koja je još istaknutija potpunim mrakom u istočnom delu grada. Dok istočni Mostar noću deluje poput napuštenih ruševina, zapadnim delom grada blešte neonska svetla s mnogobrojnih kafića; "Holivuda", "Atrija", "Vukovara", "Gusara", "Bonaparte", "Monaka", "Gracije"... Svojim sjajem i luksuznim enterijerima potpuno odskaču od sumorne svakidašnjice susednih ulica. Ljudi, uglavnom mlađi. vrlo dobro obučeni, svake večeri preplavljuju mostarske ulice. Kolona skupocenih "mercedesa", "audija", "BMW-a", "opela" i "alfa romea" teško se probjja kroz mnoštvo u potrazi za pnrknalištem. Vlasnici automobila najtoje da svoje skupe Ijubimce cele večeri diže što bliže sebi, ne samo da bi se njima pohvalih nego i kako bi pripazih da ne promene vlasnika. "Nakon svega što im se desilo, Ijudima je potreban i neki "ventil", da malo prožive, da se isključe iz stvarnosti, kako bi prestali da misle samo o ratu i počeli da se bave i sobom", objašnjava nam vlasnik jednog kafića. Moli nas, ipak, da njegovo ime ne spominjemo; " Svašta se događa. Lako doleti bomba i ode sve u propast. Ima puno primitivizma. Otišli su svi Ijudi koji su nešto značili u ovome gradu, otišli su gotovo svi koji su Mostaru davali urbani karakter, gradsko stanovništvo i s jedne i s druge obale Neretve. Došlo je mnogo Ijudi iz drugih krajeva. Bio bi red da se več stope s Mostarom, da postanu deo grada." ZAPADNI MOSTAR U svim kafićima plaća se u kunama ih markama, a cene su bar tri puta niže od beogradskih. Jedan od razloga tome jeste to što vlasnici kafića ne plaćaju nikakav porez. No, zato kafić ne može otvoriti svako. Formalno, svako ima na to pravo, ali gosti neće svraćati u lokale u kojima se ne osećaju sigurno. A u Mostaru se tačno zna koji su lokali sigumi. Citava privreda zapadnog Mostara sastoji se isključivo od

trgovina, bntika i kafića, a plate se kreću od 400 do 600 DM. Zapadni Mostar postao je središno mesto noćnih izlazaka cele Hercegovine. "Ostaje nam da živimo od danas do sutra. Nema nikakvih jamstava da sutra opet nećemo sjediti u skloništima, jer žene smo i ne možemo se boriti", objašnjava Antonela činjenicu što su mostarski kafići prepuni bezbrižne mladeži, zapalivši pritom "mar-

Iboro", još i sad najpopularniju cigaretu u ovom delu sveta. Odnedavno, nodnom životu zapadnog Mostara pridodana je i nova atrakcija. Naime, jedan od poznatijih Hercegovaca, zloglasni komandir poznate jedinice "Kažnjenička bojna" Mladen Naletilić - Tuta, otvorio je kasino. U Tutinoj kockamici, kako je zovu Mostarci, osim Hercegovaca često svraćaju i "košnikovci", gde u luksuzno uređenom prostora uz "blek džek" ili rulet čekaju zoru.

Probijamo se kroz masu mladića i devojaka. Toplo je, stolovi su napolju, ispunjeni do poslednjeg mesta, pa se sedi i na haubama dobro uglancanih automobila. Ispod nadstrešnica s blistavim natpisima, sede brojni mladiđi u policijskim ili vojničldm uniformama, ali samo s hrvatskim obeležjima. Vojnika i policajaca Unprofora ili Košnikovih policajaca - kako ovde zovu snage Evropske unije nema. Oni uglavnom ostaju u hotelu "Ero", provodeći veče u luskuzno opremljenim separeima. Pokušali smo i sa njima da stupimo u kontakt, da ih fotografišemo, ali bez beskrajnog popisa odobrenja to nije moguće. Odnos između istočnog i zapadnog dela grada nije omiljena tema u kafićima. Dok sedimo u "Atriju" i slušamo "Prljavo kazalište", Marijana. Ladislav, Maja, Vesna, Slaven, Vladenka i Antonela, 20-godišnji Mostarci, nerado nam pričaju o zajedničkom životu: "Teško da će više ikada biti kao pre rata, barem naša generacija neće to doživjeti. Većina ovdje misli tako, da nema suživota, ali, eto, mi smo svjesni da zbog propagande moramo pričati kako ima suživota, da je sve dobro, i da če biti sve u redu. S Ijudima u istočnom dijelu grada nemamo nikakvih kontakata. Mi odavdje ne smijemo ići tamo, a oni katkad dolaze na ovu stranu. A i što bismo prijeko, tamo nema ničega.

Sve gradske službe ovdje rade normalno, obnavlja se što je porušeno. Oni ne rade ništa, samo dovode razne europske komisije, pokazuju im ruševine i tako od njih izvlače novac. To im se više isplati. MaJo plati Zapad, malo oni iz arapskih zemalja i skupi se fina svota. Lijeva i desna obala Mostara to su dva različita grada. Kao da nikad nisu bili jedan. Tamo je drugi način života. Uvečer, nakon deset sati, stupa na snagu policijski sat i sve je kao mrtvo." ISTOČNI MOSTAR "Kako se živi u istočnom Mostaru, pitaš? Teško, žalosno i uglavnom na ulici". bio je jasan naš prvi sagovomik. kada smo preko mosta prešli na levu obalu Neretve i kraj bivšeg javnog kupališta, bivše muzičke škole i bivše robne kuće, zamakli giavnom, službeno još i sad Titovom ulicom, prema središm istočnog dela grada. "Sve ti počinje i završava na ulici, jer Ijudi moraju siči na cestu, čak i po vodu za piće. Noću je malo tko vani jer ovdje policijski sat traje od 10 sati navečer do 8 sati ujutro. Nema noćnog života, jer ga nigdje i ne može biti. Ovdje možeš samo napraviti reportažu 'Mostar danju’", kaže naš kolega. "Niti smo sasvim pobjegli od smrti, niti nam je omogućen život dostojan čovjeka", komentarisala je onako, preko

ramena, jedna žena, noseći kući dve oveće kante i prolazeći kraj velike razvaline, potpuno srušene kuće, koju je pre nedelju dana pogodila raketa. "Tu, nedaleko, sjedio je čovjek na prago svoje kuće. Kad je pala ta ’krmaća’, podigla ga je u zrak. Odletio je i pao na mezar (grob), jer naši su pokojni svagdje oko nas, i ostao živ. Eto, mi smo ti ovdje nešto između života i smrti", pogađa u suštinu problema jedna nana, nagnuta preko prozora. Pravog kontakta sa zapadnim delom grada, kažu nam ovde, još nema. Samo 250 Ijudi na dan može preći na drugu obalu Neretve. Zasad odlaze uglavnom žene i starci. "Pravi pomak bit će tek kad Ijudi budu slobodno odlazili kamo žele. Još ne mogu na drugu stranu bez vize, a ja doista ne želim živjeti u getu". kaže Alija Behran. glavni ured- ; nik Radio-Mostara. Zeleli smo đa nađemo vese- j liju temu, pa smo se zato upurili j u Gradsld opštinski ođbor. jedi- \ nom matičaru okruga Mostar, j gospođi Paoli Popovac. "Baš 5 ml je žao, ali danas nema nijednog vjenčanja. Obično se održavaju petkom", kaže iiarn , gospođa Paola. "U prosjeku, svake nedjelje bude do deset vjenčanja. Mladi Mostarci i prognanici žene se i udaju unatoč ratu i sukobima. Doista, ima i miješanih brakova Muslimana, Hrvata i Srba -

Svet 12.05.1995.