Свет

svemu usprkos!" uverava nas gospođa Paola. RESTORANI I KAFIĆI "Svi putevi vode u ’Rovinj’", kažu nam. "Rovinj" je najpoznatije sastajalište mladih., jedan od malobrojnila sačuvanih i jedina picerija u gradu. "Sasvim sigurno, ovdje je pica najbolja i stoji šest maraka". kaže Semir. Kafe-picerija "Rovinj" obnovljena, ukusno uređena i otvorena pre mesec i po, vlasništvo je njegovog brata Adija. "Ovarao zapravo svi dolaze i mladi i stari. Radimo od 8 ujutro do policijskog sata", obaveštava nas šankerica Dijana, inače nekada student sociologije u Sarajevu. "Najviše se traže žestoka pića: ’mali’ viski stoji pet, a kava jednu marku. S opskrbom nemamo problema, baš kao ni s gostima. Ovdje se Ijudi ugodno druže, sluša se glazba. Koja? Svaka koja nam dođe u ruke". Ako je "Rovinj” najomiljenije sastajalište, "Šadrvan" je, sigumo, najelitniji gradski restoram U maloj, Kljunovoj uhci, Semir Temin je pre mesec dana otvorio prijatan kutak za one bogatije. U intimnoj atmosferi orijentalno uređenog nevelikog restorana jedu poslovni Ijudi, gosti Evropske unije, navračaju brojne strane delegacije. Zidovi su puni slika najpoznatijeg mostarskog shkara Alice Jakiievića. Najčešći je mohv Stari most, most kojeg više nema. I dok se za stolovima ispija "kabeme sovinjon", saznajemo da je izbor jela bogat: i đulbastija, i šadrvana, svih orijentalnih vrsta jela. Računi se plaćaju markama, bosanskim dinarima, a i na temelju namdžbenice, kao i pre rata. Nasuprot "Šadrvanu" grupa mladića, još dečaka, napomo radi. U razmšenom i napuštenom bivšem kafiću "Gem" pokušavaju da naprave svoj klub. "Bit oe to naš omladinski klub, u kojemu če se slušati samo tebno", govore uglas šesnaestogodišnjaci Meho, Orhan, Nedim i Alem, lupajući čekićima i sekirama. Ova deca najteže zaboravljaju slike rata i smrti. Zešte se, spominju "ustaške granate" koje su im "razrušile kuće", kao i marke do kojih se teško dolazi, a kao suvenir čuvaju natpis "Pazi snajper!". "Ali, zapiši, mi volimo E.T., Sandija i Džibonija, i ovaj klub će biti bolji od ’Pustinje’" (kluba koji u Mahali želi da otvori konkurentska im ulična grapa). ROK, SEVDAH I SKOKOVI SA MOSTA U gradu u kome ne radi diskoteka, u kojme ni od "Kraš bombonjere" nije ništa ostalo.

rade i dva butika u kojima se mogu naći, zaista, i ženski modni noviteti. Uz potporu Evropske unije deluje "Bošnjački omladinski kultumi centar", u kome će izlaziti novine i odakle će se emitovati Omladinski radio. Oni koji vole folklor okupljaju se u Kultumo-umetničkom društvu "Kamarad". Ali, sluša se i svira rok. Ipak, Mostarcima je najdraži "Bulbuli", orkestar narodne muzike. "Bulbuli" su "Slavuji". Potražili smo legendu sevdaha Ilijaza Delića. Dovoljno je pitati za Ilijaza Mostarca. "Već 40 godina nastupam kao profesionalac. ’Bulbuli’ su zapoćeli nastupati u vrijeme najžeščeg granatiranja Mostara, u svibnju 1993. na poticaj Šemsudina Serdarevića. Nas dvojica, harmonikaš Elmedin Balavić i voditeljica Hadelata Nametak okupili smo se u ’kiraethani’, gradskoj ćitaonici", priča nam Ilijaz. "Padaju granate, a Ijudi trće na nas koncert. Plaću i zajedno s nama pjevaju sevdalinke, koje ih podsjećaju na mirno doba i na mladost", kaže Šemsudin, osnivač "Bulbula". "Pjevali smo po bolnicama, stacionarima, na prvim linijama u Šantićevoj, Donjoj Mahali i Cernici, onako, bez ozvučenja. Za uzvrat stizale su granatc. Nastupili smo više od 150 puta, napravili ćak i dva solistićka konccrta, u sklopu RTV-Mostara snimili smo

glazbeno-poetsku večer TBulbul pjeva uokolo Mostara’ te ratnu kasetu ’Biseri sevdaha’, umnoženu samo u 50 primjeraka", polako priča Semsudin. "Bili smo pr\'i kulturni ambasadori grada. Dočekivao sam strane delegacije, jer pjevam i španjolske i ruske pjesme te talijanske kancone. U početku smo djelovali pod okriljem Civilne zaštite, potom Ratnog studija Mostar, a danas smo orkestar Radio-Mostara", ističe Ilijaz Delić. Ako je Ilijaz Mostarac muzička, Emir Balić je sportska legenda predratnog Mostara. Svi filmovi, razglednice, pozdravi iz Mostara, imali su motiv Starog mosta i Emirovog skoka, zapravo, leta s njega. Vreme sa više od hiljadu Emirovih skokova u Neretvu i brojnih osvojenih prvenstava - ostalo je iza njega. A ni Staroga mosta više nema. Znači li to da je umrla i tradicija 427 godina starih skokova na noge i na glavu u Neretvu? "Ne", tvrdi Emir "Doduše, zadnji put je održano natjecanje 1990, ali če se ove godine Svjetski kup u visinskim skokovima u vodu održati upravo ovdje. Skakat će se s tranbulina, podignutog na ostacima Staroga mosta, jer je FEDEMAR, Evropska federacija za sportove na moru, uvrstila to natjecanje u svoj program. Prošle su godine mostarski skakači, kao reprezentacija BiH, sudjelovali na Svjetskom

kupu u Italiji i osvojili jedno prvo mjesto." Prošlog leta na Neretvi se birala i "Mis plaže". Uprkos upornoj potrazi uzalud smo tražih nepoznatu, lepu Eminu. Ali, upravo na visećem mostu susreli smo Leilu, Belmu i Dženetu te zaMjučili da bi mis plaže s Neretve mime duše mogla biti bilo koja od njih.

VODIC NEPODELJENIM GRADOM "Eno ga, Aco Biciklista!", pokazuju nam. Uvek na biciklu, stari biciklistički as Aleksandar Džakula, u punoj opremi, zastao je na trenutak pred javnom kuhinjom u koju se upravo istovarivao svež hleb. "Da, ja sam Aco Biciklista, koji je vozio mnoge svjetske ’ture’. "Ja sam Aco, Srbin koji je glasao za mir, i silno bih želio da imam fotografije boksera Mate Parlova i sinjskog junaka, alkara Ivana Zorice!",

rekao je i odjurio dalje, uz-ulicu Kurluk, kraj ćevabdžinice "Stari grad", iz koje opet mirišu ćevapi, pljeskavice, ražnjići, jetrica i "natur-šnicle". Na strmom, potpuno razrušenom Kujundžiluku, gde je nekad bilo niz malih radionica s proizvodima starih zanata, susrcli smo Salka. On jedini i danas, u udubljenju jednog zida, drži improvizovanu prodavnicu na otvorenom. Tu se za pet ili deset maraka mogu kupiti muslimanski fesovi, ručni radovi, suveniri u bakru i - granate. "Prodajem ve 30 godiua i nijednog dana nisam zatvorio svoju radionicu. Čak ni za vrijeme rata i najtežeg granatiranja. Jedini sam koji i sad prodaje starinu, suvenire. Sto se čudite, i ovo su granate, iz kojih sam izvadio upaljače, suveniri. Ove velike, vidite, to su srpske. Uz njih su hrvatske. A ove male, to su Alijine. Ljudi ih kupuju. Valja se miriti, ali valja se i sječati. Ne znam hoče li, i kada če zajednički život s Hrvatima opet biti moguč", sumnjičavo klimajući glavom kaže Salko. U jednom su rcdu njegovog izloženog dućana bakreni predmeti, džezve za kafu, u drugome su granate, a u trećem turističld. vodič Mostara, onog predratnog, nepodeljenog. Možda i to govori o vremenu koje bi tek trebalo da dođe...

Koje M Aco Biciklista" jedan od retkih Srba koji su ostali u j Mostaru

UVIPROVIZACIJA: Tinejdžeri iz Istočnog Mostara pokušavaju da od napuštenog kafiča "Gem" naprave omladinski kiul)

12.05.1995. Svet