Свет

BIBLIJSKI EGZODUS SRBA (1): OD BANJALUKE DO RAČE

Plše: Uioleta Marćctlć

IMA SEOBA, IMA ISMRTI, ALINEMA ČARNOJEVIĆA...

Movinarka "Sveta" Ifioieta Marčetić prošla je put od Banjaliike. preko razrušenih gradova Modrića I Perventa de Brčkog. Blfeljine I napokon ° Sremske Kaće u jeku najvećeg izbegllčkog talasa м posleratnop Evropl koji je tim dmmom proiazio protekle nedelje. Evo šta je na tom putu videla i čula:

nigog dana hrvatske agresije na Krajinu u subotu. 5. avgusta, gnipa od oko 150 Ijudi sa Plitvica pobegla je iz svojih kuca, noseći sa sobom ono što su u roku od sat-dva mogli da spakuju. U grupi su i žene sa decom, starci. hendikepirani. slepi i vojnici u uniformama, bez oružja. U selima oko Plitvičkih jezera ostali su samo starci koji po cenu pogibije nisu hteli da napuste kuće njih desetak. Kaш - "dosta nam je zbegova". Od Plitvica do Banjaluke pu, 'vali su šest dana. Neđaleko od losanskog Petrovca, trećeg dana mta, hrvatski avioni gađali su kolonu i pogodili kamion koji je prevozio stvari koje nisu mogle da stanu u traktorske prikolice. Za volanom je bio otac, a pored njega dvoje dece od tri i šest godina. Svi su nestali u plamenu. Rade, koji je vozio traktor dvadesetak metara iza šlepera, kaže da su u tom tre-

nutku prolazili ispod brda na čijem vrhu su baterije protivavionskih raketa, pa je pomislio da je avion promašio i slučajno pogodio kolonu. Međutim, kasnije je u zbegu saznao da su avioni bombardovali i dmge, posle čega više nije bio u dilemi. Plitvičanka, koja, kao i mnogi drugi, ne želi da joj se ime pojavi u novinama, priča da je putovanje do Une bilo pravi pakao. "Sve vreme Ijudi u zbegu su iščekivali da vide most na Uni posle kojeg ulaze u Republiku Srpsku, znajući da su s druge strane bezbedni" - kaže ona. "Pošto smo prešli most, opet novo iščekivanje - ргеlazak u Srbiju. Ja sam zaista želcla da što pre dođemo u Srbiju i još uvek ne razmišljam o tome šta sam sve ostavila kod kuče. Ne mogu ni da kažem da li mi je žao zbog svega ili ne." Strah od napada Hrvata prestao je dolaskom u Banjaluku, ali tog trenutka izbegli Krajišnici spoznali su da je pred njima

još uvek dalek put. Njihove zalihe hrane, piča, odeče, ali i nerava i zdravlja več su na izlasku iz Banja Luke bile pri kraju. Naime, u ovom gradu sreli su se sa još trideset hiljada Ijudi sa istom sudbinom koji su razmešteni na više punktova. Največi broj njih je u kasami "Kozara", Manjači i sportskoj hali "Borik". Veliki problem predstavlja i to što se ne stižu prikupiti podaci o Ijudima što svakako otežava rad Službe traženja. Izbeglom stanovništvu koje je sa svojili ognjišta ponelo sarao gole živote neophodna je hrana koje je sve manje jer se broj prognanika iz sata u sat povečava. Potez od Pmjavora do Brčkog dug je nešto više od sto kilometara. Na tom delu uglavnom nema naselja, izuzev Dervente i Modriče koje su potpuno razrušene. Izbeglička kolona ovde putuje kroz nenaseljen planinski predeo, tako da Ijudima iz traktorskih prikolica nema ko

da prinese vodu i hranu. U regulamim uslovima, ovo rastojanje se veoma brzo prelazi, ali ne i kada se vozi u koloni, gde se traktori često kvare, jedni pretiču druge, kada su česta zakrčenja i povremene dugotrajne kontrole, kao ona ispred Modriče. Uglavnom se vozi danju, dokje toplo, јегје nesnosno stajati na tridesetak stepeni na suncu, bez dovoljno vode, posle tričetiri dana puta. Ljudi su umorni, mnogi spavaju za volanom dok čekaju da kolona krene, ispod najlonskih cerada je vmće, kupanja nije bilo već danima. Noću je ovde prilično hladno i vlažno i kada se Ijudi iz kolone u zoru bude, ćebad kojima se pokrivaju su molcra, a najlonski "krovovi" prikolica puni vode. U koloui je malo autobusa i automobila. Skoro svi su oštećeni, polomljenih prozora i šoferšajbni od kamenja kojim su ih gađali Hrvati dok su odlazili. Ispred Modriče, u redu za kont s

rolu stoji i jedan kamion sa stokom. Nakon čitavog dana i noći u koloni Ijudi, posmatraču prvi put pada na pamet - šta je sa stokom. Sezdesetosmogodišnji Milan žali Sto nije stigao da otvori štalu i obor sa tridesetak ovaca, jer je imao samo pola sata da se spakuje, budući da je iz svog dvorišta, koje je na uzvišici, video svoje komšije koji natovarenim traktorima odlaze iz sela. Cipele u kojima je krenuo bile su toliko stare da su se raspale već nakon dva dana puta. "Ostali su uglavnom uspeli da puste stoku, koja sada tumara po šumi, ako ih Hrvati nisu pobili" - kaže Milan. U Brčkom je organizovan prvi, iole opremljeniji, punkt za pomoć izbeglicama. Na velikom parkingu uz benzinsku pumpu dele se hrana, sokovi, lekovi, odeća j sredstva za higijehu. U improvizovanoj ordinaciji u sanitetskom vozilu lekari

"Štadatl kažem, daleko je Srhjja..." - | veli Muroslav. Mladlć kojlje sedeoiza Miroslava tvrdio je da sve još uvek nije završeno, te da ćesetamoSrbi vratiti jednog dana. Ipak, ženakojaje sedela do njega kroz suze je prozborila: "Nemam više nikakvog cilja, cio život mi je stao u ovaj zavežljaj”.

"Smrtl nema, ima seoba" I % Miloš Cnajanski g nebo" I \% Шша "Vukovar, jedna prlča" |

Svet 18.08.1995.

5