Свет

EKSKLUZIVNO: IZ RUKOPISA AUTOBIOGRAFSKE KNJIGE BORISLAVA MIKELIĆA

ULOGA ANTE MARKOVIĆA JE BILA NAMI JENJENA MENI

nastavku ispovesti Mikeiić se dotiče izbora u Sloveniji. Svima nama koji smo se bavili politikom, a posebno onima što su bili zajedno u najvišem partijskom vrhu Jugoslavije, bilo je jasno da su svi oni istupi predstavnika Slovenije i Hrvatske na sjednicama CK SKJ, Saveznoj skupštini, te posebno na samom Kongresu, imali osnovui zadatak da ojačaju svoju poziciju u očima Znpada, odnosno da im sukob na jugoslovenskom vrhu treba poslužiti kao najbolja i gotovo siguma ulaznica za predstojeće izbore. Ta predstava što su je napravili na Kongresu mogla je, naravno, proći i sa njihovim nedolaskom, s obzirom da je od prvog časa bilo jasno da ono što su oni zahtjevali i tražili-neće prdt'i. Ali oni su svoje istupe koristili upravo u smislu i sa ciljem da svojim budućim poklonicima i patronima pokažu prije svega svoju odlučnost u budućoj secesiji od Jugoslavije. Sumnjam, međutim, da su svi ti pomenuti članovi CK SKJ koji su se zdušno borili za "nove demokratske promjene" u to vrijeme očekivali da im u slovenskom Parlamentu pobijedi DEMOS, jedna strogo desna opozicija, kakvoj se, vjerujem, nije nadao ni, u diskusijama na Kongresu vrlo radikalni Ciril Ribičič. Pobjeda Kučana na predsjedničkim izborima bila je za većinu nas dobrili poznavalaca tadašnjih političkih prilika - očekivana jer je on bio među onima koji su davali najoštrije i najteže ocjene na račun Jugoslavije. Uz sve to bilo je bitno kako se on u toj fazi postavljao prema Srbiji, Kosovu i Miloševiću. Takav razvoj događaja u

Sloveniji išao je u prilog i kretanjima u Hrvatskoj, u prvom redu HDZ-u i Tuđmanu. A nakon pobjede DEMOD-a u Sloveniji uslijedili su kontakti sa HDZ u Otočcu ob Krki. PROMOTIVNI SKUP SKH U ZAGREBU U meduvremenu nakon Kongresa HDZ te pomenutog skupa Savkine i Mikine stranke došao je na red i promotivni skup SKH. U pripremama za njega, kada se utvrđivao i programski pristup te stranke, ja sam u nekoliko navrata bio pozvan na sastanke u zgradu CK SKH tj. sjedište stranke. Kao član CK SKJ iz Hrvatske vodio sam u dva navrata razgovore sa Račanom oko programske orjentacije. Mene je lično interesovalo hoče li SKH ostati na opredjeljenju da je srpski narod konstitutivan u Hrvatskoj i ostaje li se na opredjeljenju za federativnu Jugoslaviju. Nakon dugih viječanja i suočavanja sa stvarnošću da je u SKH oko 40 posto Srba, te da jednonacionalne stranke sa visokim nabojem kao HDZ odvukoše ne mali broj Hrvata, rukovodstvo SKH se odlučilo da u programsku orjentaciju ude sa takvom opcijom. Pošto sam se u Saboru

Hrvatske, upravo u duelu sa Slavicom Bujan borio da srpski narod ostane u Ustavu kao konstitutivan, smatrao sam da takav programski pristup stranke SKH donosi izborne glasove srpskog naroda. Dakle, procenjivao sam da je to moguče zadržati u hrvatskom Ustavu samo u slučaju ukoliko uz Srbe bude toliko Hrvata koji če im garantovati to pravo. Tim pravom Srbi bi zadržali one pozicije koje njima garantuju ravnopravnost na čitavom teritoriju Hrvatske. Na promotivnom skupu, održanom u zgradi CK Hrvatske, nisam želio prisustvovati a u telefonskom razgovoru sa Račanom odbacio sam bilo kakvo moje kandidovanje na republičkom nivou, Videvši da nema uticaja na mene, Račau je angažovao Antu Markoviča, tadašnjeg predsjednika SIV-а. Videvši da je izgubio i podršku koja bi mu i te kako dobro dbšla za glasove naroda, on se odlučio da übaci Markoviča. Razgovarao sam sa Markovičem ц njegovom beogradskom kabinelu i mogu reči da je оп imao puuu širinu i svu ozbiljnost u odnosu na posljedice do kojih može doči u Hrvatskoj. Razgovarajuči o istupu u pauzi 14. Kongresa, kadaje dao zeleno svjetlo separatističkim

snagama dakrenu na razbijanje Jugoslavije naglasio sam mu svoje neslaganje sa kadrovima okupljenim oko Račana i sa samim Račanom. Isti Markovič me je po molbi Račana uoči promotivnog skupa SKH u Zagrebu nagovarao da mu prisustvujem ali, kao Sto rekoh, bez uspjeha iako je bilo intervencija drugih važnih ličnosti. Telefonom sam saopštio Račanu i ekipi da prihvatam onaj dio programa što se odnosi na federativno uređenje Jugoslavije s time da srpski narod ostane konstitutivan. Ukoliko ostane takav pristup, rekao sam, onda sam spreman podržavati takav program i braniti ga i zastupati u srpskim sredinama. Sve drugo što je radio Račan i kako je provodio politiku SKH, rekao sam, ne podržavam. Tek kad su prihvačeni svi moji zahtjevi pristao sam da prisutvujem promotivnom skupu u Kninu, te da govorim na njemu. Ocjenio sam da u srpskim područjima može proči samo onaj program koji sadrzi jugoslovensku opciju. Inače na tim prostorima - vrlo značajnim u Drugom svjetskom ratu - formirana je i po neka organizacija HDZ, ali su bile nešto prisutnije stranke Savke i Mike, te Veselice, Budiše i drugih. No, što se mene tiče, u to doba sam bio siguran - što se i pokazalo

kasnije - da na tim prostorima nije moguće da bilo koja nacionalna stranka dobije apsolutnu većinu. Raškovičeva SDS nije bila još proširila svoju rnrežu organizacija a postojala je i bojazan da li je išta moguče postiči sa tom strankom u jednom novom političkom okruženju. Ja lično sam stvar procjenjivao na takav način da moramo imati organizaciju u kojoj je moguče interese srpskog naroda postiči u smislu da ih podržava i partija u kojoj se nalaze i Hrvati. Jer, kao što rekoh, upravo bez podrške hrvatskog naroda nemoguče je bilo ostvariti programske ciljeve. Jedina organizacija sa mogučnošču đa tako nešto ostvari bio je SKH. Istina bila je tu Socijalistička partjja ili Partija socijalista vođena od Zeljka Mažara ali ona nije imala to što je več bilo uključeno u program SKH. Isto tako važna bila je vezanost starješinskog kadra JNA i njihovih porodica koje se nisu željele opredjeljivati za bilo kakve jednonacionalne strauke. To je uvečalo obavezu SKH da ostane kod programa jugoslovenske opcije. Sinhronizacija tih pristupa imala je vezu i kroz razgovor što ga je rukovodstvo SKH vodilo sa rukovodstvom Komiteta JNA.

U onim opštinskim sredinama i regionima gdje su Srbi bili većinsko stanovništvo ili u podjednakom broju. uglavnom su usmjerenja bila prema SKH, izuzevši, naravno, opStine Knin i Lapac gdje je veža naklonost postojala prema SDS-u. Na području tih regiona bile su vrlo rijetke organizacije HDZ. Više je bilo ogranaka HNS; HLSL ili геcimo Veseličine HDS. Taj podatak je govorio da je HDZ-u stalck do onih sredina u kojima je dominantan hrvatski živalj uračunavši tu, naravno, i velike industrijske centre. ULOGA SREDSTAVA INFORMISANJA U HRVATSKOJ Kao u svakoj državi tako je bio slučaj i u Hrvatskoj - presudnu ulogu u sb'aranju predizbornog raspoloženja imala su sredstva informisanja, posebno televizija. Zagrebačka TV bila je najmoćnije sredstvo, a odmali iza nje listovi "Vjesnik", "Večernji list", "Slobodna Dalmacija", riječki "Novi list", te naravno PoliliČki nedeljnik "Dauas". Svet 16.10.1995.

21