Свет

Svim strankama u Hrvatskoj bilo je veoma značajno - rekao bih i presudno - kako i koliko će biti prisutne u srestvima informisanja a posebno kakav će tretman imati na televiziji Zagreb. Ja lično nisam gledao stranku već činjenicu i podatak koliko je na toj televiziji prisutno pitanje Jugoslavije pa, naravno, kroz to i pitanje srpskog naroda. Naime, dobro je poznato da sam ja istupivši u Saboru Hrvatske гекао: Ja jesam komnnista, ja jesam za Jugoslaviju, ali sam Srbin i pripadam toroe narodu i kada su u pitanju interesi toga naroda, pogotovo ako su ugroženi, onda ću ja svim snagama i znanjem da zastupam taj narod i da se suprotstavim svim aktivnostima uperenim protiv njega. Zbog čitavog niza pogrešaka zagrebačke televizije i uređivačke politike koja je razbijala zajedništvo Jugoslavije ja sam samoinicijativno posjetio tadašnjeg genereInog direktora Veljka Kneževića, kao i glavnog i odgovomog urednika "Vjesnika” Stevu Maoduša. Bio mi je uz ostalo cilj da ukažem na опо što je prisutno u narodu, posebno srpskom kao što su područja Banije, Korduna i šire. Napomenuo sam pomenutoj dvojici čelnih Ijudi u sredstvima informisanja da njihova televizija i novine daju širok prostor za ohračune sa Jugoslavijom, Srbijom, odnosno Miloševićem i da će to stvoriti još veće probleme. Stekao sam utisak da Knežević i Maoduš nemaju više utjecaja na uređivačku koncepciju svojih medija i da je kod njih zavladao strah od sutrašnjice. Dokazivao je to i slučaj kada je TV Zagreb prikazala film televizije Novi Sad titlovan ćirilicom Sto je izazvalo buru negodovanja u već tada nacionalno uzavreloj Hrvatskoj javnosti pa je samo nekoliko sati kasnije uslijedilo službeno izvinjenje gledaocima od strane rukovodstva TV uz čvrsto obc- a će se

film ponoviti ali titlovan - latinicom. Zbog teških uvreda nanešenih preko екгаоа srpskom narodu nikome nije palo ni na кгај pameti da se ispriča. "Dnevnik" televizije Zagreb pod uređivačkom palicom dobro znane Gordane Grbić započinjao je i završavao otvorenim i prkosnim obračunima sa rukovodstvom Srbije, a švaki komentar Hide Biščevića u "Vjesniku" i Vlađe Rajića, novinara istog lista, imao je teške poruke u istom smislu. lako je bilo nonnalno za očekivati da će sredstva informisanja biti naklonjena SKH-u јег je tada bio na vlasti, takva očekivanja su izostala. Televizija i njeni novinari forsirali su opciju HDZ-a i ponešto HNS-a, a samo se službeno tobože odrađivalo za SKH. "Vjesnik” je, kao što rekoh, preko Biščevića i drugih bio nakonjen Tuđmanu, dok je "Večemji list" u to vrijeme imao bližu liniju SKH-u. Ocjenjujem da su "Slobodna Dalmacija" i "Danas" ostah negdje u sredini. O srpskom pitanju i jugoslovenskoj opciji pisalo se samo uzgred. Tako je nama sljedbenicima te opcije preostalo da nastupamo u beogradskoj štampi a našem narodu i pristahcama jugoslovenske opcije - da kupuju i čitaju tu štampu. Izuzetno veliki utjecaj na pomenutu opciju imala je "Politika Ekspres", zatim "Novosti" i "Politika" te današnji nedeljnik "NIN", dok je "Duga” gurala iskIjučivo srpsku opciju. Ja sam imao najbolje odnose sa "Ekspres pohtikom" i "Novostima". U "Ekspresu" su radiU novinari Milan Đurić i Rajko Vujatović, a ti "Novostima" glavnu ulogu za Hrvatsku držao je Pero Stanivuković. Đurić je i danas u Zagrebu kao dopisnik svoga lista i radi pod vrlo teškim uslovima i pod pritiskom, aU svoj posao, kao i uvijek, obavlja vrlo profesionalno i odgvomo prema svome narodu. Vujatović je u Banja Luci gdje se morao skloniti od najezde nacionalizma dok se Stanivuković, iskusni novinarski veteran, skrasio u ma-

tičnoj beogradskoj redakciji. Cijenio sam i ulogu Radoja Arsenića iz "Politike" ali s njime nisam imao kontakta kao s pomenutom trojicom, Ulogu đopisnika "Politike" za Baniju obavljao je Ratko Dmitrović a u NIN-u uglavnom pojavljivala Mila Štula, slijedeći jugoslovensku opciju. U ranijem periodu dok je u Hrvatskoj postojala "Borba", imao sam izuzetno dobre odnose sa Krstom Bijelićem, urednikom izdanja za Hivatsku. Kasnije 1989. i 1990. godine Krste je radio za TV Beograd. Ostali novinari koji su radili za Rstove iz Makedonije (Milena Tanjga) i oni iz BiH imali su jugoslovensku opciju ali ti listovi nisu imali bitniji uticaj na hrvatsku političku scenu. Posebno dobru saradnju i svakodnevne kontakte uspostavio sam sa Milenkom Predragovićem, tada jednim od uređnika "Komunista". On se veoma hrabro rvao sa nacionalizmom optužujući hrvatsku javnost za atmosferu koju stvara, ukazujući posebno na pogubnu politiku Račanove stranke. Poslije izbora Predragović je bio urednik lista "Novi forum", opozicionog glasila zvaničnoj hrvatskoj vlasti. Danas je Predragović dojrisnik "Novosti" iz Zagreba, ostavsi dosljedan svome oštrom реш. Među novinare s kojima sam vrlo dobro sarađivao spada i Vukašin Zorić, koji je radio u više "Vjesnikovih" listova, vodeći uvijek računa o interesima Jugoslavije i srpskog naroda pa je zbog toga pod silnim pritiskom hrvatsldh nacionalista morao kao prvi srpski novinar napustiti "Vjesnik" još januara 1991. godine, preselivši zajedno s porodicom na Baniju gdje je nastavio uređivati još u Zagrebu osnovani list srpskog naroda "Nova riječ". IZBORNA POBJEDA HDZ Procjenjivao sam i javno govorio da će pobijediti HDZ što se, na žalost i obistinilo. Več u prvom krugu dobili su ogromnu većinu glasova i mogućnost da u Parlamentu formiraju vlast. Ono što je

bilo iznenađenje za ostale nacionalne stranke, u prvom redu HNS Mike i Savke jeste da su već u ргvom krugu bih pometeni kao metlom. To se desilo i ostalim jednonacionalnim strankama. NajuvjerIjivije je Tuđman pobjedio u Zagrebu, odnevši već u prvom krugu 90 odsto glasova, a ništa lošije nije bilo u Splitu, Vinkovcima, Osijeku pa i u Sisku. Na listama se nije zaokmživalo ime i prezime i vrednovalo pojedince već - samo pripadnost stranci. To smo često komentarisali gledajući prolaske potpuno bezveznih Ijudi. Da je iza HDZ stajalo izmišljeno, nepostojeće ime i ono bi prošlo u toj atmosferi. Recimo, istaknuti Asim Kurjak ili sveučilišni profesori izgubili su već u prvom kmgu sa 90:10, kao Sto se desilo Šiberu u duelu sa Manolićem u zagrebačkoj Dubravi. U prvom kmgu nije prošao ni Račan kao ni Gordana Grbić na zagrebačkoj opštini Тшје. Ta pokvarenost Račana i Grbićke najbolje se očitovala njihovom kandidaturom u području grada sa mnogo Srba i vojnih staiješina sa porodicama a slljedUi su jugoslovensku opciju. Već nakon prvog kruga višestranačkih izbora u Hrvatskoj vidjelo se da ništa više neće biti onako kako je bilo. Rezultati izbora u Zagrebu su pokazah da je HDZ dobio maltene sva mjesta i da se jedan Zagreb okrenuo ekstremnoj nacionahstičkoj stranci. Istovremeno znao sam da u Zagrebu ima 118.000 ali da su njihovi glasovi podjeljeni po opštinama završiU kao u bunaru, Najmanje je bio ргоblem Sto izbore nisu dobiU eventualno manje ekstremni Mika i Savka iU, recimo, Budiša. Veći je problem bio u tome što su Srbi, dajući svoj glas SKH-u nakon rezultata izbora u prvom krugu vidjeU da će im buduća vlast biti iz najekstremnije stranke u Hrvatskoj. ShvatiU smo da je kod Srba i jugoslovenski orijentisanih Ijudi došlo saznanje da u Hrvatskoj dolazi neofašistička vlast.

SKH MIJENJA PROGRAMSKU ORUENTACIJU NAKON PRVOG IZBORNOG KRUGA Nakon prvog izbornog kruga i saznanja da je HDZ uvjerljivo pobjedila, ostvarivši većinu u Parlamentu, bilo je jasno da će i kod SKH đoći do određenih promjena iako su - po broju izabranih poslanika - bili druga stranka u Saboru. Naime, noseći saznanje da je za drugi krug izbora ostalo još oko 40 poslaničkih mjesta koje treba razrješiti u finalu sa HDZ, Račan je sa svojim užim krugom, bez bilo kakve konsultacije sa terenom i opštinskrrn komitetima odlučio da SKHu pridoda SDP (Stranka demokratskih promjena), a u suštini je išao na socijal-demokratsku partiju s kojom danas izlazi na izbore u Hrvatskoj. Ocjenio je Račan da sa takvom taktičkom promjenom ргоgramske orijentacije ima šansu da ugrabi još dvadesetak poslanika u Saboru, Ta promjena programske orijentaciaje značila je da se odustaje od federativnog uređenja Jugoslavije - i ono Sto je još pogubnije - da je hrvatski nacionalni suverenitet neđjeljiv sa drugim narodima a to je značilo da su Srbi za njega manjina u Hrvatskoj. Polazeći od toga da je već u prvom krugu ргеко Srba i jugoslovenski огjentisanih građana ugrabio značajan broj poslaničkih mjesta, on se opredjeho da u drugom krugu hvata simpatizere drugih opozicionih stranaka. Potez što ga je povukao sa rukovodstvom SKH - a tu su bili i neki Srbi, kao Plećaš, Simo Rajić, Dragica Bohć i neki drugi govorio je sve o njima i uz to da to neće biti stranka demokratskih promjena već - stranka političkih zavjera. No, takva programska promjena nije mu rodila ništa pozitivnog u drugom krugu. Naprotiv, izgubio je i па onim mjestima gdje je bio siguran s obzirom da se u drugom krugu skoro Srbi nisu ni pojavili na birahštima. Kroz tu

O MITINGU U KNINU, IZBORIMA U HRVATSKO J...

rije odlaska ua promotivni skup u Knin ja sam bio svjestan tamošnjeg SDS-a pod vodstvom Jovana Raškovića, te da je u donošenju odluke o formiranju te stranke bio uključen Ш još tačnije bio glavna ličnost Dobrica Ćosič, veliki prijatelj Raškoviča. Znao sam da je ta stranka dobro primIjena u Kninu i da joj je prišao dio intelektualaca s obzirom da je razvoj situacije u Hrvatskoj stvarao takve uslove. Dakle, trenutak odluke da odem u Knin bio je i zbog toga što su oni znali za moju jugoslovensku orijentaciju i opciju i da ono Sto ima pozitivnog u programu SKH jeste da su za federativnu Jugoslaviju i konstitutivnost srpskog naroda u Hrvatskoj. Na drugoj strani, nije nam padalo ha pamet da se upuštamo u obračun sa SDS-om Ш njegovim programom iako je on na samom početku bio vezan samo za nacionalno pitanje polazeči od kultume autonomije ali i zajedničkog života u Jugoslaviji. lako je kultuma autonomija bila zamka za Srbe, smatгао sam da se mora poči od toga da je to opredjeljenje značajnog dijela srpskog naroda koji u razvoju događaja u Hrvatskoj i izuzetno visoko podignutim tenzijama nacionalizma, hoče da putem autonomije zaštiti bar svoju vjekovnu kulturu.

Nastupio sam na mitingu sa pozicija jugoslovenske opcije јег sam uostalom zbog toga i došao. Bio je to veoma dobro posjećen skup, a mene su veoma korektno primili, što mislim da tada ne bi postigao nijedan čovjek iz Račanove blizine. No, to je u sebi nosilo i opasnost i postavljalo se pitanje zašto sam ja došao u Knin i da li sam trebao. Sa govomice sam žestoko napao Miku Tripala, Savku, Tuđmana, a posebno Đodana i Veselicu odnosno plan Нгvatske kakvu oni hoče i žele. Rekao sam da ako tako nastave kako će svoju Hrvatsku vidjeti sa Sljemena. U svome govoru sam napomenuo da nema naslanjanja na ustašku ali ni na četničku opciju popa Đujića koji su, nakon što smo dobilirat kroz NOB, napustili zemlju. Što se tiče predloženih kandidata i ko će od njih proći u Sabor iz kninskog područja, time nisam bio opterećen јег sam znao da moraju zastupati interese zajedničkog života i Jugoslavije. Naravno u izborima su pobjedili kandidati SDS. Jer ono Sto je bilo evidentno jesu nastup jednonacionalnih stranaka u Hrvatskoj i to sve žešći i teži, a ni sam Račan se nije najbolje snalazio ni imao pravi pristup takvoj uzavreloj politič-

кој sceni. Моје političko iskustvo mi je govorilo da Srbi ne mogu sami u saboru da se izbore za svpj status pa бак i u slučaju kada bi svi Srbi u republici birali i dali svoj glas samo Srbima. I u tome idealnom slučaju ne bismo imali vile od 30 poslanika u čitavoj Нгvatskoj uključujuči i industrijske centre. Znači, da bi ostali na jugoslovenskom federativnom uređenju i ostali konstitutivan narod, morali bi dobiti večinski dio u Saboru. Zato je bitka za broj poslanika u Saboru bila presudna. Uz članstvo u CK SKJ bio sam, kao što se zna, generalni direktor "Gavriloviča", firme koja je več u to vrijeme osječala nacionalnu podjeIjenost između njenih radnika. Kadrova što su kao privređni rukovodioci ili stručnjaci bili na listama SKH u udruženom radu bilo je dosta, jer več nakon prvog izbornog kruga njih 21 (Srba) ušlo je preko SKH u Sabor Hrvatske. Međutim, prelom i problem je nastao јег je u tome krugu uvjerIjivo pobjedila HDZ pa je to kasnije opredjelilo Račana da ргоmjeni izbornu orjentaciju. (No, to ču komentarisati nešto kasnije.)

IZBORI U HRVATSKOJ Nakon uvođenja višestranačkog sistema u Jugoslaviji na hrvatskoj političkoj sceni je zavladala prava euforija oko nastajanja jednonacionalnih stranaka koje su imale predznak uklanjanja Srba iz Ustava Hrvatske i naravno raskid sa Jugoslavijom. Uz već pomenutu Tudmanovu HDZ tu su bili NSH Savke i Mike, te HSLS Budiše. Naravno, ja tu ne spominjem SKH pod vodstvom Račana jer шје bila jednonacionalna i u njoj je bio značajan broj Srba. Aktivnost HDZ, NSH pa i HLSL bila je najviše zastupljena u velikim industrijskim centrima jer se smatralo ko dobije u Zagrebu, Osijeku, Sphtu, Zadru, Šibeniku i Rijeci može računati i na dobitak izbora u Hrvatskoj. Pogotovo se ta ocjena mogla graditi na Viječu udruženog rada koji je egzistirao u prvim višestranačkim izborima. Zato je u svemu tome bila bitna i uloga sindikata Hrvatske koje je tada na hadezeovskoj osnovi vodio Bemardo Jurlina, Tako je isticanje kandidata i njihovo promotivno predstavljanje na hrvatskoj političkoj sceni bilo više promocija stranaka nego pojedinaca. VEZA SA VATIKANOM Za razliku od mnogih jednonacionalnih stranaka među kojima ističem Miku i Savku koji su svoja očekivanja od izbora zasnivali na svojoj ulozi 1971. godine ali ne i na vezama sa Katoličkom crkvom i njenim predstavnicima, HDZ i Tuđmana su upravo gajili izvanredne veze sa Kuharičem a ovaj opet sa Vatikanom. Vatikan je apsolutno podržavao njihov program, a okupili su maltene i svu ekstremnu emigraciju po svijetu. Vidio sam tu aktivnost na samom terenu kod vjernika i njihovu aktivnost u predvečeije izbora. Sto je vrijeme više odmicalo i primicali se izbori u javnosti je sve više, bar prema mom sagledavanju, jačala hadezeovska opcija, što se posebno moglo vidjeti iz ponašanja ogromnog broja mladih Ijudi, pogotovu u industrijskim centrima, čije su simpatije prelazile na stranu HDZ, a to su bOa ogromna obečanja па materijalnom planu od plata do penzija a posebno najavljene privatizacije materijalnih dobara.

22

Р* EiCSKLIIZHFNO; IZ BIIKHIPISA ЈШТбВЈОСВДГЗКЕ KNHCE BORISLAUAMIKELiĆA

16.10.1995. Svet