Свет
straiiku i sa tom strankom u oba vijeđa Sabora ušao je 21 zastupiiik sipske nacionalnosti pa je to bila jedina pozitivna srvar prvog kruga izbora. Dodam li tome da je područje Sjeverne Dalmacije i Like ргеко SDS Knina dobilo pet zastupnika, onda je uvećan broj poslanika srpske nacionalnosti. Na području Banije, Korduna i dijela Luke uvjerljivo je pobijedio SKH. U nešto nepovoljnijem omjeru se završio izbomi proces u području Sjeveme Dalmacije. Zapadne i Istočne Slavouije, Srema i Baranje. Nije na tim područjrma pobjedio SKH zbog Ivice Račana, već zato što je narod glasao za program koji ga zadržava u Jugoslaviji. Upravp je to bio razlog da se zadrži prisebnost od konstituirajućih Skupština opština pa do samog Sabora Hrvatske. Područje Banije i Korduna nije imalo u opštinskim organima vlasti pripadnike HDZ jer je ta stranka na pomenutim područjima rijetko i postojala. Međutim, gledajući na činjenicu da je HDZ pobjedila na izborima za Рагlament Hrvatske te da je Tuđman па čelu Republike Hrvatske kao predsjeduik HDZ-a, bilo je pitanje dana kada će se vertikala spustiti prema opštinama u kojima nisu imali vlast. Na tome principu odmah nakon izbora započela su i određena dodvoravanja pojedinaca prema vrhu HDZ-a u Zagrebu. U čilavom-periodu vremena nakon preldda 14. kongresa SKJ ja sam odlazio na sjednice CK SKJ i pojačavao svoje aktivnosti sa Beogradom. Mnoge hrvatske novine su me u to vrijeme nazivale "posljednjim Mohikancern ". U Hrvatskoj, a posebno kod HDZ-a ja im nisam bio običan igrač iz niza razloga. Jos je tu postojala JNA i naravno Srbija, a oni su me vezali i za JN Л i za Miloševića. Stoga je moja aktivnost bila budno praćena i lo р) svim pitanjiiua i iz svih uglova. Na drugoj strani ja sam vidio sve opasnosti za srpski naroda u Hrvatskoj. Nakon pobjede HDZ-a euforija se svakim danom sve vise sirila kako u Zagrebu tako i na terenu, Vidio sam đa se fitilj već zapalio i da tiпја i pitao se koliko dugo će to sve potrajati. Mnogi kadrovi što su stasali pored mene i dalje su vjerovali da će Jugoslavija biti očuvana. Vjerovali su moći JNA. KONSTITUIRAJUĆA SJEDNICA SABORA Sva atmosfera iz predizbome aktivnosti a naročito ona slavljenička nakon pobjede, pripremala se i za konstituiranje sjednice hrvatskog Sabora gdje je uz ostalo trebalo da se izabere novo rukovodstvo Sabora i predsjednika Republike. Ako je u ranijem vremenu bilo određenih nadanja da sve to neće tako važno izgledati za sve nas jugoslovenske orijentacije - sa tom sjednicom smo definitivno došli do saznanja da je naše nade i uvjerenja prekrila prošlost. Јег, upravo na toj sjednici vladala je prava euforija hrvatskog nacionalizma i demonstracija onih pristupa koji su protiv Jugoslavije i nekog zajedništva sa srpskim narodom na ravnopravnoj osnovi. Kvalifikacije su bile veoma teško što je najavljivalo još veće i jače konfrontacaije u Hrvatskoj. I nastup Tuđmana bio je na toj liniji. No, ono što je za mene bilo iznenađujuće jeste da nije bilo reakcije iz stranke za koju su glasali Srbi (SKH-SDP) a pogotovo onih zastupnika srpske nacionalnosti. Da nije bilo splitskog profesora Nikole Viskovića i Branka Puharića to izlaganje bi maltene bilo primljeno sa odobravanjem.
I ako je situacija u Hrvalskoj uakon te sjeduice za muoge od uas slvorilajoš nepovoljniju atmosferu. KASKID SA SKH-SDP lako sam lično još nakou prekida Kongresa prekinuo odnose sa SKH i Račanom ipak je OK SKH Petrinje bio u sastavu te organizacije. U njoj je bio i пе mali broj članova i kadrova koji su bili moji najbliži saradnici. Svemu tome treba pridodati činjenicu da je opštinska organizacija SKH Petrinje učestvovala u izborima upravo pod imenom Savez komunista bez onog dodatka Stranka demokratskih promjena. Dakle, trebalo je zvanično napraviti zaokret, raskinuti sa Račanovim SKH-om ali pronaći i organizaciju za koju ćeš vezati ne samo delegate opštinske skupštine već se pripremiti i iznaći način da se pridobiju neki zastupnici u Saboru i da se na njih ima utjecaja. Znači, trebalo je pod kontrolom držati opStinsku vlast. Međutim, u Petrinji .je uz snažno prisusri'o jugoslovenske opcije i autoriteta koga sam imao bilo i takvih koji su podržavah Račana s obzirom da ih je on više vukao prema HDZ-u. Većina njih su, naravno, bili Hrvati ah i poneM Srbi od kojih su se isticah Stevo Tomić i Ljubomir Ćirić te još neM što su u narednim promjenama vidjeli - svoju šansu. Tako su u Petrinji a i u čitavoj Baniji stvorena dva fronta. Počelo je duelom u sredstvima informisanja i javnim osudama Račana. Na tome planu on je bio zakazao i javni skup u Petrinji ah ga je u posljednji čas otkazao plašeći se da bi moje pristahce mogle napraviti probleme. Tome je pridonijela i podmenuta bomba u dvorištu kuće Steve Tomića (Srbina) koga je vjerojatno ucko od srpsMli kadrova - uakon ujcgovili i/javu suialrao i/.da| nikom. Mojim islupom u javnosti bilo je jasno da gospodin Račan nema više sa svojom strankom prolaza па Baniji, a to mu se desilo i па Kordunu. Izjasnio se i OK SKH Petrinja zvaničnim stavom (vodio ga je Duško Prečanica kasniji član Glavnog odbora SKH-PJO) da se ne prihvata politika SKH-SDP i njegova koahcija u vlasti sa HDZom pa je započeo i definitivni proces diferencijacije. FORMIRANJE SOCIJALISTIČKE PARTUE SRBIJE Nedugo iza završetka 14. kongresa 26. 5. 1990. godine uz već pripremljenu atmosfem došlo je do formiranja SPS i to nakon objedinjavanja SK Srbije i Socijalističkog saveza te republike u jednu veoma moćnu organizaciju na čije čelo je stao predsjednik Milošević. Ja sam to primio sa velikim olakšanjem vidjevši u formiranju te partije - a pogotovo što je vodi Milošević mogućnost da najveći dio jugoslovensM orjentisanih kadrova u Hrvatskoj uključimo u rad te partije zadržavajuci svoju vezu ne samo sa Jugoslavijom već i sa maticom Srbijom. Populamost Miloševića u srpskom narodu bila je velika ali je bio respektovan i od drugih nacija jer je imao izuzetno otvoren stav prema svakom problemu. Naravno, sve je to trebalo učiniti u Srbiji jer su se očeMvah višestranačM izbori i u toj Republici a već je došlo do najezde stranaka koje su pretendovale na vlast, MITLNG SRBA U SRBU Odabiranje mjesta gdje će se održati taj vcliki skup Srba imalo je sigurno podlogu u revolucionarnoj
prušioslL srpskog naroda vezanoj za otpor protiv fašizma. Naime, pozuato je da je upravo mjesto Srba u opštini Donji Lapac priznato kao mjesto gdje je podignut ustanak protiv fašizma i da su ga pođigli upravo Srbi. Takvo bogatstvo sto su ga u nasljeđe srpskom narodu ostavili oni koji su dali svoje živote u drugom svjetskom ratu trebalo je maksimalno koristiti i u borbi protiv lirvatskog neofašizma unesenog od HDZ-a. Međutim, društvo iz Knina potpomognuto sličnim opcijama sa kojima se služio i Tuđman i njegovi tirvatski nacionalisti - su se, takorekuč, odrekli revolucioname prošlosti našeg naroda. Zato je i program SDS-a imao sve suprotno toj prošlosti i ništa se nije zasnivalo na onome što je u Drugom svjetskom ratu i u stvaranju prve i druge Jugoslavije bilo pozitivno. Sazivanje svesrpskog sabora u Srbu, imalo je od pomenutih epiteta samo - ime Srb, a sve ostalo se izbjeglo, počevši od datuma, 27. jula 1941. kada je ustanak podignut. Gledajuči na kretanje u Hrvatskoj i nadno Sto je HDZ zagovarao i s kakvim je programom nastupao, kao bumerang nastupajučoj neofašističkoj vlasti, okupio se ogroman broj Srba, više od 100.000 Ijudi, nešto slično kao na Petrovoj gori, Pristigli su i mnogi sa strane pa i neizbježni Vojislav Šešelj dičeci se titulom četničkog vojvode dobiveпе upravo od Momčila Đujiča. Sešelj je, izgleda, doktorirao na mitinzima i takvi skupovi su mu "najsvjellija strana borbe za srpske interese". Govornici su nastupali veoma euforično, dajuči mitingu nacionalistički karakter i profil sa ratničkim duhom. Svaki susret Srba takve vrste pažljivo je pratila hrvatska televizija izvlačeči detalje i pojedince koji su podizali pritisak lirvatskim nacionalistima. U tome smislu je
posebuo koriščen Vojislav Sešelj i njegova pratnja sa svojim crnim uniformama, zastavama, amblemima kao što su mrtvačke glave što je i kod Srba izazivalo jezu i izuzetno negativnekomentare. Njegov izgled je potsječao na jednog razbojnika i zločinca.
MITINZI SRBA U BUDUĆOJ RSK I prije tog velikog mitinga u Srbu bilo je mnogo masovnih skupova u mjestima širom Krajine. Nastavljeni su i poshje Srba dobivajuči na đmarmci kako se približavao dan kada se održao referendum o kulturnoj autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj. Nisam prisustvovao tim mitinzima ali sam bio veoma dobro informisan Sto se na njima i oko njih događalo. Karakteristike takvih skupova bile su nekontrolisani istupi pojedinih govomika, pljuvanje po pojedincima iz bhže i dalje prošlosti i to uglavnom po Srbima, a posebno su se obračunavah sa komunizmom i nekim kretanjima u bivšoj Jugoslaviji. Naravno, ništa se tu nije govorilo o boljoj budučnosti i kako do nje doči. PotpunO su bili zapostavljeni problemi Srba u industrijskim centrima Hrvatske. Organizaciju mitinga je nosio SDS iz Knina uz domačina koji su, po pravilu, na tim skupovima prvi palili vatru. Niti jeđan miting nije prošao a da se na njemu nije pojavio Jovan Raškovič, zatim Jovo Opačič, Dušan Zelenbaba, Popovič i po nekima sam Milan Babic. No, on je birao па kojim če skupovima govoritL Sve je to pratila obavezna ikonografija која se uglavnom dogovarala u Kninu. Stampa je to pratila na svoj način. Beogradska stampa je poklanjala dosta prostora ouome što je rekao Raškovič dok bi hrvatska štampa stvarala naelektriziranu situaciju. Imao sam prih-
ке đa na video-trakama vidini pojedine skupove i zaključio sani da oni neće izaći na dobro јег se svakim danom kriza produbljivala u odnosima između Srba i Hrvata. Na drugoj strani ti skupovi nisu doprinosili unutrašnjem jedinstvu ni u samom srpskom narodu i to baš u trenucima kada mu je to jedinstvo bilo i najpotrebnije. Zapostavljne su, kao sto rekoh, vrijednosti pokreta protiv fašizma, pa je pokret popa Đujića izbio u prvi plan. Vidio sam da je to obračun sa Jugoslavijom i partizanskim рокгеtom, da je to obračun sa komunističkom i socijalističkom opcijom, a ne sa onim na čemu je HDZ dobio izbore u Hrvatskoj.
V idućem broju: Miting SDS u Petrinji i moj telefonski razgovor sa Jovom Raškovićem Veliki miting na Kozari; Marković i njegovi reformisti Sto sam rekao Anti Markoviću u hotelu " Mrakovica " Formiranje SPH-PJO Moj razgovor sa Dobricom Ćosićem Nastup sa Rahmanom Morinom u Užicu Upad specijalaca MUP—a Hrvatske u Petrinju Razgovor sa Pericom Jurićem, pomoćnikom ministra MUP-a Hrvatske Dolazak Tupurkovskog u Petrinju a zatim i delegacije SIV-а na čelu sa potpredsjednikom A. Mitrovićem
ZAVRi Е1 ! K 14. KONGRESA SKJ
avršetku Kongresa prethodili su završeni izbori u Sloveniji i Hrvatskoj i njihovo svjesno napuštanje zajedništva sa komunistima drugih republika. Prekid Kongresa je iskorišćen da se u te dvije republike uradi homogenizacija i pokuša - па zasluzi za prekid Kongresa - dobiti vlast kod kuče. Međutim, to se nije dogodilo. Dužina čekanja da se završi prekinuti Kongres nepovoljno je utjecala na raspoloženje naroda koji je vjerovao da će se na njemu nešto ozbiljno desiti. Da je ranije stavljena tačka na njegovo održavanje ja sam siguran da bi pozitivan primjer formiranja Socijalističke partije Srbije nakon Kongresa imao i u drugim republikama takve poklomke. I pored svih okolnosti i poteškoća nakon izbora u Sloveniji i Hrvatskoj te njihovog utjecaja na rukovodstvo BiH i Makedonije na nastavku Kongresa bio je izuzetno veliki bioj delegata i gostiju. U vlastito angažovanje i pomoć drugih sa mnom je stiglo 23 delegata iz Hrvatske. Ono što je za mene bilo iznenađenje jeste činjenica da je izostao velikr broj delegata sppske nacionalnosti iz industrijskilr ceutara Hrvatske.
Vjerovatno su rezonovali da će ostati bez radnog mjesta. Uz značajan broj delegata iz BiH, dio delegata iz Makedonije te kompletnog sastava delegata Srbije, Сше gore i delegata iz JNA, dvorana "Sava-centra'' bila je dupke puna i sa dobrim raspoloženjem. Kongresu je prisustvovao i Slobodana Miloševič, zatim Milo Đukanovič, Momir Bulatovič, Nijaz Durakovič itd. To je skupu davalo još veču ozbiljnost i mogučnost da ga korektno završimo. Na svim prisutnim delegatima vidjela se želja i volja da se sve učini kako bi se očuvala Jugoslavija. Prvi govomik bio je Marko Atlagič iz Benkovca inače več izabran na višestranačkim izborima za zastupnika u Saboru Hrvatske. Njegovo izlaganje bilo je oštro i odnosilo se na ono što se u Hrvatskoj i Sloveniji desilo u vremenu iza nas. Nakon njega riječ su uzeii predstavnici drugih repubbka. Ja sam bio među zađnjim govomicima na Kongresu. Kada je najavljeno da ču govoriti u dvoram se prolomio buran aplauz, prateči me do govornice a na samom djelu izlaganja bio sam u šest navrata prekidan aplauzom u izlaganju. Iznio sam svoje gledanje na cjelokupnu situaciju u Hrvatskoj i mogučnost izuzetno teškog i nepovoljnog razvoja događaja. Rekao sam da
је u Hrvatskoj pobjedio neofašizam i da se ne treba zanositi ocjenama da je narod zaveden. Predložio sam da već tada formiramo demokratsku Ijevicu Jugoslavije. Jednu modemu partiju čiji se program treba temeljiti na svim progresivnim i civilizovanim kretanjima u Evropi. Izlaz iz situacije koji sam predložio za te prilike je bio vjerovatno protkan veiikom neizvjesnošću. Kongres je završen bez i najmanjeg incidenta, drugarski i u dobrom raspoloženju. Formirano je zajedničko tijelo na nivou Kongresa uz zadatak da pripremi i osmisli ono što može biti zajedničko. Način i dužina rada te radne grupe nije bio efikasan pa je rukovodstvo Partije Srbije odlučilo da formira Socijaiističku partiju Srbije, što sam smatrao apsolutno dobrim potezom i činom. Vidio sam uz to kako je ta inicijativa dobro prihvaćena i kod naroda odnosno u javnosti. Već-sutradan nakon završetka 14. kongresa SKJ u hrvatskim sredstvima informisanja pojavile su se žestoke kritike na moj račun. Uslijedih su žestoki komentari i na Radio-Zagrebu od gospodina Lackovića i drugih novinara. Sve to nije bilo ugodno slušati pogotovu što sam imao izuzetno odgovomu ulogu vodeći "Gavrilović”.
Svet 16.10.1995.
23