Свет

IZA KULISA: TAJNE DNEVNIČKE BELEŠKE BORISAVA JOVIĆA

Irena Kovačević

BORISAV JOVIC. gotoredsednik SPS-a i dugogodišnji republićki i savezni funkcžoner. dok je bio predsednik. potpredsednik ž ćlan Predsednžštva SFRI vodio je svoj tajni dnevnik kojž je prošle nedelje. dva dana po Miloševićevom odlasku ц Dejton. odštampala Minovićeva Hompanija ’PoEitlka '. Knjiga pod nazivom "Poslednji danč SFRI" žma iOO stranica č obžluje novim ž priiično šokantnim žnfformacijama vezanžm za dešavanja na ovdašnjoj politižkoj sceni poslednjih pet godlna. Posebno iznenađujući su delovž u kojima dr lović govori o predsedniku Mžloševiću:

Doksam se 9. marta 1991. nalazio na vikendu u Nikšiću, Sloba me je usplahireno zvao tražeći da izvedem tenkove na ulice Beograda!

r Borisav Jović, potpredsednik vladajuće SPS skoro svakodnevno je vodio dnevnik dok je bio potpredsedn ik, predsednik i član Predsedništva SFRJ. Izvode iz tog rukopisa objavila je prošle nedelje Kompanija "Politika" u knjizi "Poslednji dani SFRJ" na oko 500 stranica. "Kod čitanja ove knjige" rekao je dr Jović na promociji svojih dnevničkih zabeležaka krajem prošle nedelje u Međunarodnom pres centru u Beogradu - "treba imati u vidu da nišfa nije naknadno dopisivano. To što jc objavljeno jeste događaj, ocena i utisak tog dana i tog trenutka. Knjiga čak пе sadrži ni naknadnc zaključke. Ostavljeno je čifaocima da čitajuči prožive događaje, onako kako smo ili mi proživljavali koji smo u njima učestvovali, i da sami zaključuju. Osnovno što кагакteriše sadržaj knjige su događanja iza kulisa. Dakle, interni razgovori i dgovori, rečju, proces do donošenja odluka, više sve ono što je prethodilo donošenju odluka koje su saopštavane ili nisu ni saopštavane javnosti. Knjiga satlrži i informacijc koje če, svakako, biti ne samo nove, nego i izncnađujuče za čitaocc. Mora se razuiiK'ti da hi ujihovo ranije objavljit a 1 muglo biti štetno za državni

interes, kao što to biva u svakom, pa i u ovom vremenu: uvek mora ponešto da ostane za пека druga vremena". Na pitanje zalto se baš u ovom trenutku odlučio da objavi izvod iz svog dnevnika, Borisav Jovič odgovara: "Ovde se radi o dnevniku iz perioda 1989-1992. godine, a kao što se zna u te tri godine se u SFRJ dešavalo nešto što je uznemirilo ceo svet i što je tragično i sudbinski delovalo na sve naše građane. Otuda je još i danas ogromno interesovanje i stalno ргеispitivanje ko snosi odgovornost za sve što se desilo. Previše je, na žalost, neosnovanih ocena, tvrdnji i čak opfužbi koje su u f'dnkciji inferesa. Mi koji smo bili na najodgovornijim položajima odgovorni smo da Lstina konačno, izađe па viđelo i ne možemo i ne smemo nišfa ostavifi neobelodanjeuo što može istini da pomogne." Za "Svet" donosimo one političke pikauterije iz Jovičevog dnevnika koje mogu da zagolicaju znaliželju i izazovu iznenađenje ali i koiuentare u široj, naročito opozicionoj javnosti. Neki detalji u ovoiu šlivu koji govore o postupcinia predsednika Srbije Slobodana

Miloševića u određenim trenucima, izazvače, po svoj prilici, velika negodovanja među socijalistima i drugim poštovaocima šefa srpske države, a nije isključeno da ni sam Borisav Jovič zbog toga neče imati neprijatnosti. Da li bi se srpski interesi minulih godina lakše ostvarivali da je Slobodan Miloševič, na pragu raspada SfTČJ 1990, prihvatio pruženu ruku svetske masonerije? Ovo pitanje ostaje da visi u vazduhu kada se pročitaju ovi Jovičevi redovi, zapisani u njegovom dnevniku 22. marta 1990. godine. Događaj se desio u pauzi zasedanja svih veča Skupštine Srbije, kada je razmatran predlog Predsedništva SFRJ za izradu novog Ustava Jugoslavije: "Ostali su ofišli na sednicu, zadržali smo se Sloba Miloševič i ja, sa Slobodanom Vučetičem (tada član Predsedništva SSRN, sada sudija Ustavnog suda Srbije. prim. "Sveta"), koji je želeo da nas o nečemu obavcsti. Imao jc intimni razgovor sa Zoranom Nenezičem. Nisara ni čuo za fog čoveka. Vučetič nas podscća da je bio smenjen neopravdano, u afcri u opštini Vračar povodom useljavanja Institu-

ta "Lola Ribar" u Kumanovskoj ulici. Nenezič se predstavio kao član raasonske lože 32. ranga. Najviši moguči rang je 22. U tom, najvišem, rangu nalaze se Buš i mnogi drugi uticajniji Ijudi današnjice. Priča šta mu je govorio Nenezič. Clan masonske lože je i Ante Markovič. Ćvrsto međusobno sarađuju i ispomažu se. Sada je u toku osnivanje masonskih loža u isfočno-evropskim zemljama. On (Nenezič) određen je da ide u isfočnoevropske zemlje i formira lože. Uskoro će putovati u SRN, Francusku, Englesku i SAD. Primiče ga gore pomenufe UčnostL Cilj je organizovanje svetskog skupa masona u Beogradu (Centar "Sava"), gde če biti prisutne največe "zverke" današnjice. S obzirom па ogroimui finansijsku moč masona i pravilo da jedan drugome ne odbijaju pomoč (izuzev ako se radi o nečasnlm i nezakonitim stvarima), smafra da bi mogao da Lzdcjstvuje za Srbiju znatna materijahia sredstva za razvoj pod veoma povoljnhn uslovuna. Među-tim, to ne može da radi bez odobrcnja i traži sasfanak sa Slobodanom Miloševičem, i sa mnom čc tražiti kada postanem predsed-

nik SFRJ (sa Drnovšekom neče da razgovara). Nenezič je гекао Vučetiču, takođe, da je Ante Markovič pokušao da formira hrvatsko-slovenačku ložu, da zaobiđe Srbiju, ah masoni žele samo jugoslovensku ložu i odbili su ga. Na pitanje Slobodana Miloševića da li ga je pitao da li je istina da je Tito bio mason, Vučetič kaže da jeste i da mu je гекао ne samo da jeste bio mason, nego da je pripadao najreakcionarnijoj vatikanskoj loži i ostao joj je do smrti veran. Nenezič je prokomentarisao: ’Samo je šteta što je toliko dugo živeo’. Nenezič očekuje da ga primi i Gorbačov, ali nije siguran da h je on raason, samo zna da masoni hoče da ga pomognu da uspe. Upozorio sam Slobodana na pohtičku buru koja se ргс 10-12 godina digla u Italiji povodom otkriča ko se sve nalazi u masonskim ložama, kada su mnoge političke glave jedva ostale. Moramo vodili računa da ne prokockamo ugled u narodu koji smo teškom mukom stekh. Vučetić kaže da oni ne traže da mi budemo masoni, nego saglasnost da nas pomažu. Razgovor

sa masonima bio bi u četiri oka, bez javnosti. Masoni su, inače, геgistrovana organizacija, koja deluje van javnosti. Tako objašnjava Slobodan Vučefič". "Sastanak kod Slobe (10. januara 1990.). Prisutni: Рега, Sloba, Bogdan (Trifunovič), Zoran (Sokolovič) i ja... Ocenjujemo političku oportunost eventualnog krivičnog gonjenja Vuka Draškoviča. Pravni razlozi postoje. To bi moralo biti uslovljeno odgovarajučim merama prema Tuđmanu u Hrvatskoj i Rupelu u Sloveniji, ali oni to neče učiniti. Mi u Srbiji ne možemo večito biti "veči kafolici od Pape". Bilo kakva akcija samo u našoj Republici neče spasifi Jugoslaviju, a što se nas fiče nas Vuk Draškovič u Srbiji ne može ugroziti". Na sastanku članova Predsedništva SFRJ ll.januara 1990, kako je zapisao Jovič, razgovaralo se o "oportunosti podnošenja krivičnih prijava protiv osnivača nacionalističlđh i separatističkih partija". "Drnovšek je odlučno profiv. Zalaže se za političko delovanje. Jasno, boji se za Slovence i njilio-

£KSKLUZIVNO: ZiKA MINOVIĆIBORAIOVIĆ U MILOŠEVIĆEVOM ODSUSTVU ŠTAMPALI lOVIĆEV DNEVNIK тг- - ———-— --Г -:

Svet 13.11.1995.

5