Свет

REPORTER "SVЕТА" U ILOKU POSLE POTPISIVANJA SPORAZUMA U ERDUTU.

Verica Antanasijević

Meposredno паков potplsivanja sporazuma izmedii srpske I hrvalske stfane o režnteggaGljl Izv. SBayginsko-baranjske oblasti novinarka "Sveta" Uerfca Antanaslževlć posetlla ie llok. prad koiž će po sporazumu najkasniie za dve podlne bžtl nafistureniži deo Hrvatske u sroskoi teritoržjie Sta o režntegracžji 11 Hrvatskii i sporazuinu kosi le Milanović poptpisao misie meilanl SrbL Hrvall I Slovacž I zailo žol le gospodln ¥nko¥lć. načelnlk millclje 0 1ош meelu, prepomćio da игујш aotobosom naposll llok

Mučno čekanle šahovnlce

porazum koji je postignut između srpske i hrvatske strane o Slavoniji i Baranji odjeknuo je u svim medijima. Naime, te teritorije će još neko vreme biti srpske, zatim nastupa "prelazni period" od godinu dana kada bi Hrvati trebalo da preuzemu upravu nad tim teritorijama, a na insistiranje bilo koje od sporazumnih strana nakon isteka godinu dana. Unprofor bi ostao još najduže godinu, a zatim bi te teritorije bile hrvatska država. Tim povodom posetili smo Пок u želji da saznamo šta uarod misli i očekuje od tog sporazimia. Jutamji autobus iz Пока stiže u Bačku Palanku. Pun je đaka školaraca, meštani kažu, kao nikada do sada. Valjda su se roditelji u Iloku pobojali za sudbinu svoje dece pa ili brže-bolje prebacili u bačkopalanaćke škole. Svima dobro a pogotovo đacima. Kako sami kažu, mogu posle škole da odu u neki kafić, popiju piće. proćaskaju, mogu čak slobodno da šetaju ulicom i da se glasno smeju... Jer tamo, preko mosta, to nije dozvoljeno. Već godinu i vše dana kafići tamo ne rade, a alkohol se ne može kupiti u prodavnicama. Od

00 • .... 21 počinje policijski sat i, zna se, sedi se kod kuće i čeka jutro koje đe doneti novi odlazak u Bačku Palanku, i maio radosti deci željnoj svega. A na samom mostu kontrola, kontrola na sredini mosta, kontrola na kraju mosta, kontroia na ulasku u Ilok, kontrola u samom gradu... Od pre dva meseca nijedna osoba građardn SRJ hrvatske nacionalnosti ne može da uđe u Republiku Srpsku Krajinu. Zato 'je, kažu, poošcrena kontrola. Na saimom ulazu u Пок dobijam uputstva da se prvo javim u stanicu milicije. јег če me i inače neko prijaviti i za pet minuta će rae "pokupiti". U STANICI МШСШ Ilok pust, na ulicama nema Ijudi, prodavnice ne rade, izuzev nekoliko državnih koje su gotovo prazne, bez robe. Grad bez žive duše. Ako neko i prođe ulicom, okreće glavu, obara pogled. jer i oči mogu da govore, a pustiti glas od sebe, to baš i nije parrietno. Dobro, rekoh, hajde, idem u stanicu milicije. A tamo prijemna procedura traje bar pola sata; ko sam, šta sam, zašto sam, jesam li Srpkinja, ili ne daj 80že... že... Primiće me načelnik milicije samo treba "malo" da sačekanr. "Malol' je trajalo, bogami, oko 10 minuta. Objašnjavam da se radi o trivijalnoj stvari, da ću

prolaznicima postaviti samo nekoliko pitanja... Na prijemndm. šalteru stanice milicije zalepljen srpski. grb, i nehotice pade mi na pamet misao da li ti Ijudi unutra razmišIjaju o tome da će možda taj grb biti uskoro zamenjen hrvatskom Sahovnicom?! Fitam ih usput šta misle o sporazumu koji je postignut između Srba i Krvata. Jedan od njih mi kaže "nismo mi tu da mislimo, bićete primIjeni kod načelnika, pa ćete sa njim razgovarati c tome". Dobro, momci. nema Ijutiš, sada mi je lakše kada znam da bar neko ovde razmišlja! A načelnik policije, Vuković, Ijubazan neki čovek. Fino smo popričali, on nema ništa protiv da ja obavim svoj posao, aii da li će to odobriti više instance. to još mora da proveri. Nekoliko puta telefonira, ali ništa od svega. Potrebna je specijalna dozvola od Informativnog centra u Vukovaru... Ja sam rekla da ću posao obaviti idući od stanice milicije ka centru bez obzira na sve, i uzgred pitala načelnika Vukovića za njegovo mišljenje o dogovoru koji je postignut. Odgovor je glasio da "je to, verovatno, najbolje rešenje u ovom momentu za sve njih, da se drugačije nije moglo, da su svi oni želeli da budu u sklopu srpskih država, ali da je ovako možda bolje. On se uzda u politiku Sloboda-

na Miloševića jer je ona jedina ispravna u ovom trcnutku". Pitam ga da li je svestan da ako se popne na prvu bandefu na koju naiđe u Боки, može videti Novi Sac i da će to što bude videc biti Jugoslavija, a ova bandera ovde Hrvatska. Rekac je da verovatno tako mora bid. OK, jasno mi je! Oćigledno pravi čovek na pravom mestu. Usput me je obavestio đa autobus za Bačku Palanku polazi u 10 sati i da će biti dobro da ga ne propusdm. izađem na ulicu i krenem. Prvih 200—300 metara nisam naišla ni na koga. Jednostavno, nema proiaznika. Prvi koji je naišao nije hteo da govori, drugi je ponešto i rekao, vrlo bojažljivo, ali nije želeo da kaže ime. Neverovatnc, ovc je njihova zemlja, oni imaju prava na nju, oni znaju to, ali se boje... PAROK KRISTA ALEKSIĆ: "MILANOVIĆ NAS NIŠTA NIJE PITAO" Nailazim na sveštenički dom Sprske pravoslavne crkve. Ta» mo sam uspela da nađem sveštenika Kristu Aleksića koji je bio voljan da razgovara. "Bio sam tri godine u jednom mestu kod Rume, Mali Radinci, rodom sam iz Teslića, bio sam i sedam godina kod Bjelovara.

U Eok sam došao ’94. pred sv. Petkn. Ovde nije biio crkve og '42. godine od kada su je ustaše porušile. Ovo ovde je pravosiavni dom, knća parohijska, i ta je priređena bogomcija i ja ovđe već godinn dana služim, Gospodu Bogu hvaia, jer ovde ima jako mnogo srpskog narcda. Ova bogomoija nije dovoljna, aii, Bogu hvaia, da ima išta. Ovde 52 godine nije bilo pravoslavnog sveštenika već je ро potrebi doiazio sveštenik iz Ernestinova." • Da li mislite da će sporazuin između Srba i Hrvata moći da funkcioniše ovde? Sporazum kao sporazum, ne znam. Prvo, naši, ti samozvani srpski predstavnici, taj Milanovi", nisu pitali ni mene - da me zastupaju - ni raoj sipski narod, ni moju decu, ni moju suprugu a, drugo, oisu napravili ni analizu šta je bilo sa bogomoljama, srpskim svetinjama. Nisu analizirali šta je bilo sa šest hiljada Ijudi u Okučanima. šta je bito sa ouoliko hiljada ijudi koji su krenuli iz Knina, trebaio je prvo to arializirati pa tek onda rešavati situaciju u Slavoniji i Baranji. Morali su ti koji se potpisuju u ime Srba iz Krajine da pitaju šta je sa srpskom iraovinom, šta je sa devet ckrava koje sam samo ja držao kod Bjelovara, četiri parohije i pet pomoćnih crkava, šta je sa njima?!

Oni rekoše da će ovo ovde biti hrvatska država, ali ako tako zaista bude, onda srpski narod nema šta da traži! Culi ste veđ, verovatno, poraćuju braca nerazumna da Srbi treba opet da uzmu svoje torbice i da beže jer će oni doći ovaшо. Tako Sarinić kaže: ko nije iz ovih krajeva, može da se pakuje odmah. Pa kuda ćemc sada, ja se pitam?! Kuda da ode srpski narod? Sve ovo je žalosno i jadno, eto to je ono što oni rade prema Srbima. Nisam zadovoljan time što neki mogu tako nešto da potpisuju, a da рге toga nisu napravili analizu ovde, na licu mesta. U Hoku se radi o 6.000 Ijudi, pa nije to 6.000 vrabaca, pobogu! Zatajili smo Jasenovac, zatajili smo Udovac kod Bjelovara, zatajili Glinsku crkvu i sve druge pokolje nad Srbima od ’4l. godine. I opet sada hoće da zataje. Oprosti Bože, ali je Г sad treba da pustimo muziku na ovoliki pokolj srpskog naroda? Ako hrvatska vlast ovde nastupi, srpski nai'od ovde пеша šta da traži. Velika se krv prolila..." Zaista, u Iloku od '42. godine kada su ustaše srušile srpsku pravoslavnu crkvu, do skorašnjih dana nije bilo bogomolje. Sada su udareni temelji nove crkve, ali je pitanje da li će i ta c r

Svet 27. 11. 1995.

11