Свет

bitačna levica iZ Imotskog, kako su

o obično naziv 3 Popa legendu Matu Parlova, danas Živi običnim životom ugostitelja, u Puli. Mate dugo spava, pa ga je u njegovom kafiću mo-

guće sresti tek, kasno posle- -

podne. "Ma nije to ništa čudno, jer do 23 sata radim, pa dok napravim obračun, dođe ponoć. Katkad se malo zadržim s prijateljima...", objašnjava Parlov svoj pomalo neuobičajen ŽiIvotni ritam. Uoči susreta s njim čuo sam priče da se 47godišnji bokser odao alkoholu i kocki, da se veoma ugojio te da, zbog silnih udaraca koje je primio kao bokser, teško povezuje rečenice. No, ništa od toga nije istina. Mate ma jedva koji kilogram viška, zadržao Je snažnu atletsku građu, izgleda mladoliko, pije kao svaki drugi prosečan čovek, a da je bivši bokser vidi se samo po "bokserskom”, spljoštenom, nosu. Ravnodušan je prema svojoj reputaciji, a s novina– rima radije odigra pikado nego da im da ıntervJu. Mate Parlov Je sedamdesetih bio idol svih građana tadašnje Jugoslavije. U vreme tv-prenosa njegovih me-

čeva ulice su bivale prazne. Kolika je zvezda sedamdesetih Parlov uistinu bio, najbolje govore scene dočeka nakon povratka s brojnih međunarodnih „takmičenja, kad se vraćao okićen zlatnim medaljama. Iz grada u grad, kako ga Je vodio put do kuće po tadašnjoj Jugoslaviji, nizali suse euforični spontani dočeci miliona njegovih navijača. A u Puli se to pretvaralo u fešte opšteg oduševljenja na kojima bi se okupio gotovo ceo grad.

Parlovi su ız sela Ričica kod Imotskog. Majka mu je takođe Imoćanka, a od svoje desete godine Mate živi u Puli. Oženio se Puljankom Laurom Kantošić, sa kojom

mejarcc smmmse “li„navikao na ı bati

kćer Miru i trinaestogodišnjeg sina Matka, koji je lani bio juniorski prvak Hrvatske u tae-kwan-dou. Mate nikad nije pokazivao sinu tajne borilačke veštine pa kaže: "Ne razgovaram ja ni s kime o tome."

• Kako ste počeli da trenirate boks?

svih važnijih stvari u Životu dogodi se slučajno. Tako je bilo i sa mnom, počeo sam na najobičniji dječji nagovor. Bilo mi je petnaest gOdina kad je Jedan od dječaka iz društva počeo trenirati, pa je poveo ı ostale sa sobom. Bilo je to 1964., kada se ot-

ima devetnaestogodišinju

vorila boksačka škola u Puli.

Sasvim slučajno. Većina ·

e Nije li prekasno početi trenirati boks sa petnaest godina?

Mislim da je to sasvim dovoljno za nekoga tko želi trenirati ı nešto postići. Prekasno je, možda, početi nakon dvadesete godine, prenlda je bilo boksača koji su počeli s dvadeset tri-đčetiri i postigli svjetske rezultate.

e Pre nego što ste počeli da trenirate boks, jeste li se često tukli na ulici, upadali u neprilike, Jeste li, možda, želeli da naučite da se branite? Pa, možda sam bio malo nestašniji, živahniji. No, kao što rekoh, počeo sam boksati sasvi slučajno. Kad je momak iz društva počeo, pohrlili smo i svi mi. dječurlija iz

O ay

MATE PARLOV (47). jugoslovenska. sportska legenda, bivši svetski prvak u boksu u poluteškoj kategoriji, poreklom iz Imotskog. danas je ugostiteli daleko od ringa i krvavih || borbi, kojih je imaa | oko 400 u svojoj | karijeri, o čemu · kaže:

susjedstva. | Malo-pomalo, odustajali su jedan po Jedan, a ja sam nastavljao ı 1 razvijao se iz meča u meč. Postao sam prvak Hrvatska, prvak tadašnje Jugoslavije, pa poslije Balkana, Evrope...

e Ubrzo ste ostvarili rezultate svetskog ranga?

Prvi moj veći međunarodni uspjeh bio je već

_ 1967., u Budimpešti, na Tur-

niru olimpijskih nada. Bila mi je to prva zlatna medalja. Nakon toga postao sam pr-

vak Jugoslavije, osvojio zlatnu rukavicu, počeli su se nizati trofeji. Iduće sam godlne otišao u Meksiko na LOlimpijadu. gdje sam pobijedio u dvije borbe. ali sam izgubio od Engleza Krisa Finc-

gana koji Je bio i pobjednik

8.1.1996. Svet Naz La VJ O svi CMJ BILI ZRLJUBLJENI U TITA!

a "a aaa Ia POO OR a ZLE SOON

GA

te olimpijade. Osam puta zaredom bio sam prvak bivše Jugoslavije, a pet puta Balkana. Slijedi Europsko prvenstvo u Bukureštu, pa u Madridu, kad sam postao prvak Europe, Olimpijada u Minhenu. Prvenstvo Europe u Beogradu, Svjetsko amatersko prvenstvo, prvi put organizirano 1974., na Kubi, gdje sam postao prvi svjetski prvak u poluteškoj katepoTIJI. Nakon toga više nisam imao nikakva izazova, Iorao sam se ili ponavljati il ići u nešto novo. Tada je na“šao Boris Kramaršić, Riječanin koji je dugo ŽIVIO u Trstu. Nikad prije nije se bavio menadžerstvom, Ho na mene je ostavio dobar dojam

ra OR O Ea

jer nije počeo taj posao iz -

materijalnih interesa.

Osvojio sam titulu profe--

sionalnog prvaka · Europe

1976., kad sam pobjedio Ta--

lijana Domenika Adinolfija. Onda sam se povukao, odnosno Ostavio mjesto kako bih mogao izazvati svjetskog prvaka. S Argentincem Miguelom Ange-

lom Kuelom boksao sam u” Milanu 1978. za titulu svJetskog prvaka. Jedanput sam ·

odbranio tu titulu u Beogradu. LLC CV LM LL RIL

oyykdn

aaa ave

ispražnjeno ·