Свет

PI

K-Ž

M

Svet 22.1.1996.

BE

OG STOLA" ao plod vlastitog nezadovoljstva ı nemoći, u poligamijskom nastupu strasti, opozicione stranke u Srbiji uspele su da izrode čedo sa kojim - __- više niko ne zna šta kome da ga poveri na staranje.

"OKRUGL

:da radi

Naime. novoformirani "paralelni

ament" je ostao na nivou još jedne

smmpatične ideje, namenjene kratkotrajnom

Zamajavanju glasačke mase.

_ Davno, pre mesec dana, održana Je ćonstitutivna sednica tog, "eks-parlamenta" — ni makac dalje. Svima je Jasno da će ı ovaj projekat imafi sudbinu mnogih

prethodnih, sudbinu balona koji još nije ni

_poleteo u visine a već se raspuknuo. Sad Se svi koji su u taj balon duvali diskretno

povlače korak po korak unazad, ne bi li na

· brisanoni prostoru ostavili Što manje

astıtıli tragova.

Jedan od tragova koji hajavljuju potpuni Krah "paralelnog parlamenta”, "opozicione ade u senci", "jedinstvene izborne liste” ı ih ostalih pustih snova. predstavlja i

"okrueli sto" koji je organizovala redakcija "Naše Borbe”, a upravo na rečenu teniu

_ promišljanja sudbine Još jcdnotmi

_ reanimiranih ideja o zajedničkom ·opozicionom delovanju parlamentarni

stranaka.

Za "okruglim stolom” svoje "ćošc" su pronašli Vesna Pešić, Audraš Agošton, Vojislav Koštunica, Zoran Diud ić, Vojislav Sešclj ı Vuk Drašković. Dakle, svi, svi, svi. Malo je nedostajalo pa da ne dodu svi – ali, o tom potot.

___Rečeno je mnogo onoga Što već i ŠSešeljevi golubovi mira - pušteni nekako baš u ovo vreme prošle godine – odavno znaju. Lamentiranje nad tužnom sudbinom razjedinjene braće kojoj nedostaje sato malo sreće pa da opet budu složni kao što nikad nisu bili. Svako je odrecitovao svoje

· stavove, pazeći da ni po koju cenu ne popusti ı ne prihvati ono što bi moglo da

zaista ponudi prihvatljivo rešenje. Ugodio

_ Ćaskanje Je završeno bez ikakvili

_ konkretnih zaključaka. uz izraženu želju da _ Naša Borba" nastavi oršanizovanje sličnih - egzibicionih predstava.

e.

-__ "Važno je da se bar nešto dešava" –

Ovaa

_ osmislio je Sešelj svoje učešće u debati.

Naravno, najpikantniji i najinteresantniji deo susreta bila su sitna ı pristojno

_ dozirana prepucavanja medu nekim · liderima. U svakom nadmudrivanju bilo je _ obavezno učešće – mije teško pogoditi –

· MNojislava Šešelja. Prepoznatljvim stilom,

- utreniranim još za vreme svog stažiranja

na RTS-u, vođa radikala Je pokušao u

| nekoliko navrata da raznim 'fantazmagorijama odbrani svoje poteze IZ · predopozicione faze.

____Na veliku žalost dr Vojislava Šešelja, pepeo kojiti se posipa još je suviše topao da bi mogao biti delotvoran. Ali, bar je vickasto! -

_ Šešelj reče: "Kad smo m sarađivali sa Miloševićem, nismo imali nikakav drugi dogovor sa opozicionim strankama. nego smo mali dopovor sa Miloševićem. A kad je on prvi put prekršio dogovor, uu sno bteli ua juriš protiy njega. Naravno, naš dogovor se licao nacionalnog pitanja ı Čim ga je prekršio, za nas mije bilo milosti, mi

smo kremuli na juriš. Samo je to pitanje bilo bitno.” Đindić: "Ostalo je bilo usputno”. Sešelj: "Ne, ostalo nije bilo usput. Ako se sećaš, Dindiću, kad je bilo pitanje Vensovog plana, Li si tražio da sc pisino predsednika prihivati kao zajednički dokume”. -

Dinđić: "Ti si bio da se Telvizija naplaćuje uz brojila.

Šešelj: "Jeste. ali to je bio beznačajan zakon u odnosu na zakon da sc privatizacija vrati u prvobitno stalje. odnosno da se prcispilujč.

Dinđić: "Ali, izračunajmo štetu za pojedinačne pradane”.

Šešelj: "Nije šteta, jer ta obaveza plaćanja televizijske pretplate je ı pre toga postojala."

PANIKA NEDODIRLJ IVOG REZIMA

Nisu izostala ni Šešeljeva nadmudrivanja sa kumom Vukom: Stara preganjanja da li treba pokazati zube režimu ili "legati pod tenkove" (Šešljeva radikalna metoda obračuna) inspirativno Su delovala na sve sagovornike. U buci nastaloj takvim recitacijama nisu se čule opominjujuće reči Đinđića i Koštunice, koji su - utisak je takav - preozbiljno shvatili "okrugli sto" Naše Borbe.

Dok je Đinđić pokušavao da nametne potrebu, pre svega, jasnog definisanja onog, što se naziva "paralelni parlament”, Koštunica je postavio jedino opravdano

- pitanje, koje su svi - upravo zbog topa –

prečuli. Naime, razložan kao uvek, predsednik Demokratske stranke Srbije opet je postavio pitanje smislenosti daljeg ostajanja u Skupštini Srbije.

Ako je zaista želja opozicionih stranaka da sada doskoče režimu - koji je u panici, ako je verovati Sešeljevim već višegodišnjim procenama - da izazovu izbore i na njima nanesu poraz SPS-u, zašto jednostavno ne vrate mandate i tako pokrenu točak raspelta.

Umesto toga, opozicionarı žele "paralelni parlament". žele televizijsku ı opštemedijsku promociju, ali ne bi da rizikuju. Od silue brige za narod niko od opozicionih poslanika uije vratio mandat i odrekao se plate iz državne kase. Ako Je režim zaista u panici i ako niu nikako ne bi odgovarali izbori, zašto sc He iZaZOVC parlamentarna kriza i novi izbori?

To nije ništa naročito komplikovano. Srpska radikalna stranka je taj princip princnila u septembru 1093. podinc kad je to socijalistima odgovaralo. Zašto uc bi

KO JE VIŠE VOLEO SLOBU: Kako je tekla polemika između Đi

sada, ako zaista veruju u svoju snagu i slabost režuna?

PUŠKA, BOMBA I GRANATA DRUGA MUGABEA

Hoće li biti nastavka zasedatja "okruglog stola" Naše Borbe za sada se ue zna. Odlučiće, kao i ovog puta - Vuk Drašković.

Da harizmnatični lider Srpskog pokreta obnove ume da ceni svoj lik ı delo, pokazao je ı ovom prilikom. U nezgodan čas - upravo u vreme organizovanja samita opozicionara, Naša Borba se odlučila da "petogodišnjicu obnavljanja višestranačkog, sistema u Srbiji obeleži serijom tekstova kojima će čitaoce podsetiti na nastanak ı delovanje relevantnijih političkih stranaka”. Na veliku žalost redakcije Naše Borbe i svih profesionalnih i moralnih principa u koje se vodeći ljudi te novine već godinama zaklinju, došlo je do nekoliko grešaka u početnim koracima. Prvo - za početak serije odabran je SPO. Isto tako, pisanje teksta je povereno mladoj novinarki koja nije još naučila da se o SPO-u (bar u nekim novinama) može pisati samo lepo ili nikako. Bilo kako bilo, sama Redakcija je zaključila da "tekst možda nije zadovoljio standarde novinarske analitike".

Takav zaključak se morao nametnuti čim se pročita reagovanje Službe za informisanje SPO-a, pod naslovom: "Na talasu laži ı mržnje".

Kratka lekcija iz novinarstva – kakve Vuk Drašković lepi gde stigne - u potpunosti odgovara naslovu koji joj Je dat.

Reagovanje bi bilo još upečatljivije da je mag srpskog novinarstva, Vuk Drašković, malo zavirio u vlastitu arhivu, pa tamo pronašao tekstove koje je on - bez mržnje. verujem - pisao o režiseru Lazaru Stojanoviću. Efekat Draškovićevog, pisanja bila je višegodišnja robija autora "Plastičnog Isusa", da bi dvadesetak godina kasnije isti doajen ovdašnjeg novinarstva priznao kako film nije ni pledao.

Da nije baš prema svakome raspoložen kao prema Lazaru Stojanoviću, Vuk Je pokazao tekstom u "Dugi", kojim je okito "svog prijatelja Roberta Mugabea".

nđića i Sešelja

Tekst iz 1980. godine počinje legendarnom rečenicom: "Druže Mugabe, dajte mi pušku, bombu. granatu., da stanem u Vašu vojsku". Na stranu sada hvalospevi jedinom pravem marksisti Mugabeu. Na stranu i ratobornost ne tako mlađahnog Draškovića. Od tih sitnica mnogo Je važnija visina s koje danas isti taj čovek deli lekcije o lažima i mržnji.

. Ali, može mu se.

Bilo je dovoljno da svoje učešće za "okruglim stolom" uslovi objavljivanjem tog i takvog reagovanja pa da Redakcija Naše Borbe pristane na sve. [ bolje da je tako. Mnogo bi gore bilo da Vuk konačno iskoristi "pušku, bombu, granatu" koju je, valjda, dobio od "druga Mugabea". Sa grantom bi mogao da raznese u

· paramparčad "novinarsku analitiku” Naše

Borbe.

RAZMNOZAVANJE RADIKALSKE AMEBE

Na političkoj sceni opet se pojavila Radikalna stranka Srbije.

Prvi Šešeljevi odšetnici, koji su še jedno vreme utopili u Glamočaninovu Srpsku radikalnu stranku – Nikola Pašić, nisu dugo izdržali u društvu svog. starog, partijskog druga, još iz vremena Sešeljevih ranih radova.

Posrednim putem, bez mnogo teških reči, Slobodan lović, Zvezdan Babović ı nekolicina radikalskih prvoboraca, zahvalila se na gostoprimstvu Jovi Glamočaninu ı krenula drugim putem. Novi-stari vođa RSS, Slobodan Jović, kao osnovni razlog za odvajanje ı vraćanje samostalnosti ističe želju da se ide "pravim opozicionim putem". bez koketiranja sa režimom.

"Pošto se o političkom identitetu Jove Glamočanina sve zna, mi nećemo da ponavljamo sve što je za njega Sešelj rekao, a što je u suštini tačno, već ćemo pokušati da se organizujenio ı da aktiviramo još veći broj naših odbora po unutrašnjosti" - tvrdi Jović.

Ukoliko se budu stvarale nekakve opozicione koalicije, Radikalna stranka Srbije će pokušati da i sebi nađe nepsdc mesto, pa makar ı u društvu Sešeljcvili radikala.

SVO AVVR M ION FMMMN | ____ __________

NVDM