Свет

"Svet 5.2.1996.

PRUDNIKOU:

KLEOPATROM 0 NOM DAFINE be Da 10 TOLIN

ER O || Pret rag || Popovic

avno stečenu naviku da bar

nu prihoda - ulaže u Pai poznati slikar Đorđe Prudnikov je bogat specifičnim oglasima koji _ naprosto nisu mogli da Ostanu neprimećemi. Jedmm _ takvim primerom Prudnikov _ se obratio Zapadu: "Živeo sam među Vama ı bio najbolji ili među najboljima. Krali _ ste mi čak i ideje koje su potom dobijale prve međunarodne nagrade. Ulazio sam u selekciju italijanskog dizajna i izvan Italije. Skoro 20 sodina sam slikar ı po mnogima u mom žanru — najbolji ua svetu. Kvalitetnih osoba u kulturi ı nauci kao što sam ja, a da ne govorim o našim sportistina. svetskim prvacima. ima mnogo, iako smo mali narod. Zato se pitan, zašto hoćete da nas unišute. Zašto? Ove planete mi smo - biseri ı zato se čudim zašto nas bombardujetc? Mnogi naši vredii ljudi su odayno olišli čak i u Vašu zemlju, zboe prošlog. pogubnog po-

lučkog sistema, koji nas je

uništavao — ne Želite li valjda Vi da dovršite taj posao?... Tim i takvim oglasima

beogradski slikar ruskog porekla je privukao pažnju Javnosti. Međutim, ı "Svet" je privukao njegovu pažnju. Preduhitrivši me, pre uključivanja magnetofona, sa ŠIrokim osmehom na licu, Prudnikov me je upitao da li svim slikarima postavljam ista pitanja. lako sam, naža-

lost, imao retke susrete sa likovnim umetnicima, ideja mije bila loša, bar što se tiče pitanja kojim bi valjalo ot-

voriti razgovor. I bi tako. • Ko ste Vi?

Pošto imam dosta goditrebalo da znam ko sam, ali kad pričani o sebi, mogu samo da uavodim šta sam uradio ı da na osnovu toga Kaženi ko sami. Ipak. mislim da to nije dovoljno. S obzirom na to što sam napravio u životu, uvek, radi lakšeg pojašnjenja, potencirami da je moj otac Rus. Od njega sam nasledio muogo osobma ı talenata. Nedavno mi je Jedan prijatclj rekao za mog sina, koji ima 11 godina, da liči na mlade

na, možda bi

polovi- ·

LN PA STV APA OT DAMN

ruske plemiće. Prijalo mi je da čujem kako se to rusko nasleđe nije izgubilo. Od majke Užičanke, vrlo vredne i inteligentne žene, pored talenta, nasledio sam dubinu ı težinu kojom se interesujem za ono što slikam. Posle završetka gimnazije upisao sam Likovnu akademiju. lako sam na njoj bio najbolji crtač, učinio.sam presedan ı prešao na Akademiju primenjenih umetnosti. U to vreme sam bio veoma uspešan u pevanju, bolji od Paje Aksentijevića, mog dobrog druga sa klase. Međutim, kasnije je on postao pevač a Ja... ništa... slikar... Posle završetka akademije bavio sam se dizajnom. Dobio sam neku nagradu na jednom mecđunarodnom konkursu za dizajn za nove forme u nanieštaju, pa sam otišao u Italiju. Kasnije sam se uverio U IStinu da čovek svoj posao treba da radi gde se on najviše cem. Tamo sam italijanski dizajn predstavljao ı van Italije. Moj razvoj je, na žalost, ili na sreću, prekimut. Zbog Dače morao sam da sc vratim u Beograd. • Kojeg Dače?

konitroverzmi beogradski slikar koji je u našoj javnosti odskora poznat i pg seriji

originalnih mavimsikil onlasa koje je dava u nekolicimš

| listova, prvi put posle dueti

| vremena bacio je sve karte na sto i ekskluzivne za

|| "Svet" ispričana svoju životnu ·

priču, komtakte sa Miloševićem. poznatim srpskim slikharima., prorocima, movinarima i kraljevima podzemlja:

Dače, čestog gosta emisija Vanje Bulića. On se u Italiji predstavljao kao Saša Prudnikov. Tek pre godinu dana, gledajući "Crne bisere", saznao sam Zašto sami pre dvadeset godina igubio dozvolu za rad u Italiji. Naime, Tapi je Dači falsifikovao dokumenta sa imenom Saša Prudnikov. To Je ime Dači delovalo otmeno, a dopadalo mu se i moje slikarstVO. e Jeste li razgovarali o tome sa Tapijem?

Naravno, Tapi to neće da prizna. Kaže: Pusti Daču Majmuna, priča bezveze. (Mi smo Daču zvali Majmun.) • Jeste li sa Dačom pričali o tome?

Pričao sam. On ne veruje da je bio uzrok mog odlaska iz Italije. S obzirom da smo godinu dana ŽIiVeli IStOVremeno u Milanu, pretpostavljam da mi dozvola za rad nijc produžena zbog, njega. Ne kažem da jc StO pOSsto

tako, ali ništa drugo nije MOglo da budc razlop. za ukidanje DOJE dozvole. Čudno Je kako nakon toliko godina sazn:jemi Za uzrok tako zna-

čajne stvari u mom Životu. Nedavno mi se desilo još jedno slično otkriće. Na nekoj slavi, pred Novu godinu, prišla mi je Jedna nepoznata žena ı pitala me da li sam najzad dobio atelje. Rekao sam joj da nisam. Tada mi je ispričala kako je pre 15 godina bila u kabinetu generala Ljubičića, koga sam ja, kao SVOF, Užičanina, iako se nismo poznavali, zamolio da mi pomogne oko ateljea. Naravno, od toga nije bilo ništa, a tek sada mi je ta žena rekla da je Ljubičić molio Stambolića i Boru Jovića da mi daju atelje. Oni, kao ı mnogi drugi, to nisu htel, tako da sam još uvek bez ateljea.

• Kao što i Vi tek kasnije saznajete neke značajne stvari, tako je i naša šira javnost za Vas saznala tek posle objavljivanja serije neobičnih oglasa.

Za mene se saznalo tinogo ranije. Nakon dobijanja nagrade na pomenutom konkursu, kada su učestala moja DO U. na relaciji Milano

- Beograd, izuzetno mnogo Se BOV 'orilo o meni. Nije odlika samo naše zemlje da čo-

Miloševićev portret, koji i m | sam 1989. godine naručio, a ja

vek prvo uspe u inostranstvu da bi postao popularan u domovini. Uostalom, i Pavaroti je uspeh ostvario prvo u Americi, pa tek onda u Italiji. Najveće komplimente dobio sam od dvojice kolega. U jednoj galeriji sam se sreo sa jednim od njih. Pošto smo se znali samo iz Yidenja, on mi reče: A, ti si Prudnikov, toliko se o tebi priča da sam mislio da si mnogo stariji. Taj isti kolega, Milan Stanković, dobio je atelje, a ja ga još uvek nemam. Zbog, takvih slučajeva sam dao oglas u kome sam napisao: "Pozdravljam sve kolege koji su udruženi bili jaki ı imali sve, sem imena ı prezimena. Pozdravljam sve političare sa imenom i bez imena, koji su mi obećavali uslove za rad. Prudnikov je samo jedan, a vas je mnogo — pobedili ste!” U stvari, iako Je ı veliko zadovoljstvo, teško je biti sam u životu. Ne znam da li čovek to bira ili je rođen da bude takav. Lakše je onima koji su u prupi. Nemaju ime i prezime, ali imaju sve ostalo. Imaju ı atelje.

• Vama kao da je najveći životni problem taj nedostatak ateljea?

U poslednjih godinu ipo dana svega sam tri meseca radio. Jedan mesec u Beogradu i dva na moru. Zelim da radim velike stvari za koje još uvek imam snage. Ne zadovoljavam se ovim Što sam postigao. Želim da napredujem, da idem dalje. Radio sam industrijski i grafički dizajn, pa sam se kasnije posvetio slikarstvu. I u slikarstvu sam došao do zasićenja. Želim da promenim temu, đa radim zaista velike stvari. To nije ništa neobično. Stari majstori su radili velike stvari, pa Zašto to ne bih i ja, ako to osećam da mogu.

e] kako to da ne uspevate sebi da obezbedite atelje?

Mnogi misle da zarađujem velike pare. Pre deset dana se jedna moja komšinica začudila kad sam joj rekao da radim u kuhinji. Ona ne veruje da Ja nemam para da kupim atelje. Pre godinu

E