Свет

Svet 5.2.1996.

ko se i neko seća modernih hepeninga iz 60GD u Novom Sadu ı Beogradu, moći će da zamisli atmosferu tog bogojavljenskog dana u beogradskoj kafami "Komunalac", na dodeli nagrade za roman godine Draganu Jovanoviću, NnOVIinaruU. NIN-a za "Žitije Savino od Bogumila monaha". Ali na ovom postmodernom hepeningu magičnog hiperrealizma. kako. ga Je okrakterisao

naš pisac. nije se igralo rečima radi igre same (kako se u komunizmu moralo), već je sve. kroz smeh, bilo sinrtno ozbiljno. "Vi, gospođe i gospodo, učestvujete u deratizaciji i dekontaminiranju srpske književnosti", objavio je Jovanović okupljeniin prijateljuna, rođacima ı novinarima, koji su odmah sklopili beležnice.

Sou je obećavao ono ŠIO poslenici sedme sile baš uc ljube: filine koji se ne niože lako zapisati ı opisu. bar ne alatom koji izvešlači posc-

iuju. Jovaliovica. hkOJI JO CEkao gosic duže nego što jc bilo predyideno, (zečiji paprıkaš sc uveliko počeo hladiti) požurivali su da predstava počne. da bi nabranili novinska izdanja, a {OlOrcporicri su. kao jato užurbamih vrabaca. nestrpljivo škljocali u poznate beogradske face, stvarajući za književnu Istoriju događaj dok se on mije Još ni dogodio. Tako su Dragana Jovanovića primorali da začešlja svoju dugu sedu kosu ı nasmeši se u fotoaparate, ı svom drugu iz detinjstva sa Novog Beograda, novinaru Vanji Buliću. koji mu je u ime velikog žirija za desetak spojenih kafanskih stolova, uručio ovu, jednu od, tog trenutka, najznačajnijih nagrada za književnost u Srba.

Jato sa fotoaparatima napustilo Je mesto deratizacije srpske književnosti posle čČitanja pozdravnih telegrama ı uvodnih slova, praćeno u stopu užurbanim izveštačima dnevnih novina, prepunih protivurečnih utisaka, što se sutradan potvrdilo i u novinama. Medijski ispraćaj događaja u "Komunalcu"

mogao bi se komentarisati

rečuna Jovanovićevog kuma Nenada Dakovića, destkaša iz estetike: "Postmodernizam je ušao u ovaj grad, ne uznemiravajući našu učmalu sredinu".

AVIJATIČARSKI KLUB KAO SALA CESKIH KRALJEVA?

Medijski dopađaj u "Komunalcu” od prvorazrednopg., Je značaja za srpsku književnost ı otuda što Je na njemu promovisana ı wmwnajnovija

knjiga IDragana ROI "Davidi protiv_ bogsumila"” kao "najbrži roman na Balkanu". Jer Je napisa sanio za sedam dana ı Sovori o biiki Ovog autora Za "Zilje Saviuo od Bogumila monaha”. Sadrži anatomiju “NIN-ovop, žirija za roman 1995. godiue, a na njenim koricama Je prelepa ilustracija Jugoslava Vlahovića, koju je napravio: pre 10 godina za Jovanovićevo delo o progonu bogumila, štampano tek pred kraj lanjske godine. Knjigu nije mogao da dobije u "Komunalcu” svako (ali "Svet" jeste), Jer su malu kamaru njemih primeraka, tek štampanih, teča ı tetka Jovanovićeve supruge Olje, čuvali pod rukom, kao pogaču tek izvađenu iz "furune", deleći samo male zalogaje, da goste ne zaboli stomak.

Pekar ove vruće književne pogače dao je uvodnu TEC:

"U Pragu 6. novembra 1994. godme Vaclav Havel,

· (onaj što se zalagao da nas

bombarduju), otvorio je Kongres međunarodnog PEN-a, u Hradčćanima, u Španskoj sali, dakle, u Sali čeških kraljeva. Kongres PEN-a trajao je nedelju da-

na i koštao — 400.000 ne-

mačkih maraka. U Pragu je došlo oko 500 pisaca, ali nisu svi osfali u Sali čeških kraljeva, gdc je Havel poZzaivao pisce iz cclog sveta da se orgamizuju poput 'Komspirativne mafije. Oni koji nisu hteli da uđu u Havclovu mafiju, okupljaju se oko Ola Filipa, češkog pisca, u pivnici ?U Kaliha”, gde je još Jaroslavu Hašeku i njegovom dobrom vojniku Svycjku bilo sasvim ugodno.

U+, istog razloga smo i mi, ovdc, u 'Komunalcu,

Il isto vreme dok je u "Šeroklubu" Svešlenc Velmer Jenković primile ovogodišnju NIN=-ovu mceercilu, U "MKomumncicu", kulinmoej beogradskoj

_ _Kkeofami koja je te večeri bile

poprište zanimljivog hepeninsie, Dregsemu Jovemovicu, pozmne?ormi boreu prožšiv nuklearki, kolumnisži NIN=ca i piscu romi "Zitije Savino od Bosjumile Mionmahe" dodeliena je "Pearalelnme NIN=ovec

mesejrcićles", Prisušmi Drcsegetm Malešević Tapi, Vanie Bulić, proroci, Jovenovićevi kumovi i = movincrka "Svete". Čitani tšelegrami Salmemnea Ruždije Umbertea Eko i Bulaecikoven...

Jer nećemo da BO sa onima Koji, ovog časa, tu, blizu nas, u ckskluziyvnom Klubu avijatičara dodcljuju, hoću reći, kompromifuju NIN-ovu magradu za roman godine, fu našu najprestižniju nagradu Za roman napisan na srpskom.

Ali, ko to sedi u NINovom Žiriju za majroman godine napisan na Srpskom? Pođimo od Vujičića iz Sent Andreje koji je ove nedelje, na Studiju B, dakle, Javno priznao da je tek u 32. godini naučio da govori srpski (!?) i čim Je malo bolje ovladao jezikom uleteo je,eto, u NIN-ov Žiri. Zatim, u NIN-ovom žiriju je i Jedan anonimni asistent na već ukinutoj Katedri za hrvatsku književnost. Mislim da je taj momak iz Bara i da se zove Brajović. Treći član žirija je izvesni gospodin Pijanović-koji radi u Zavodu za izdavanje udžbenika kod onog intelektualca Bjeletića-

Ništa nisam iskarikirao. Proverite ako ne verujete. A možete i da trknete i da vidite te spodobe. One su, ponavljam, ovog časa, fu, blizu nas u Klubu avijatičara. 'Ko je izabrao ovakav NIN-oyv žiri zanajbolji roman 1995. godine?

To je čovek, za koga sc osnovano sumnja da mije položio Estetiku I na prvoj godimi čistc filozofije, u Kapetan Mišinom zdanju, kod Dragana Jeremića. Covck koji je sastavio ovogodišnji NIN-ov Žiri za roman godinc Je, zatim, čovek koji će, za NIN, voditi onaj krunski intervju sa Jocom Daskom iz Bordoa koji je, jelda, 'dokazao? da je Kiš isprepisi-

__

vao O CEOIC za Borisa

Davidovića” od nekog francuskog pisca. Dakle, čovek koji je sastavio ovogodišnji NIN-ov Žiri za roman godine je jedan od preživelih atentafora na Kiša. Da, taj čovek je danas glayni urednik NIN-a ı on je sastavio ovaj skandalozni, štetočinski NIN-oy žiri za roman godine. Dušan Veličković, zapamtite to ime. · Zašto Je to uradio?"

MOLEBAN ZA DANILA KISA

"Sve je opisano" — nastavio je Jovanović — "u Tnajbržem romanu na Balikanu”, u 'Anatomiji NIN-ovog žirija. U mom sirovom i surovom | „postmodernom romanu apstraktnog magičnog hiperrealizma u kojem su svi junaci izmišljeni a, ipak, nekom borhesovskom, fascinantnom slučajnošću mose imena i prezimena stvarnih ličnosti koje su upetljane u aferu dodeljivanja ovogodišnje NIN-ove magrade koja sc, upravo, dodeluje u Klubu

„avijatičara. Da, ovo je 'naj-

brži roman na Balkanu, pisan od ovogodišnjeg Božića i jučerašnjeg Krstovdana. A danas je, kao što znate, Bogojavljenje.

Vi, dakle, ovde i danas, u 'Komunalcu' prisustvujete jednom dadaističkom, postmodernom hepemingu, hepeningu magičnog hiperrealizma. Vi, u stvari, protestvujete protiv stanja U srpskoj kulturi, tačnije, u srpskoj književnosti gde već, odavno, miševi kolo vode. Vi, gospođe i gospodo, u 'Komunalcu, u ovoj metaekološkoj kafani, u kojoj nas sa zida gleda Siniša

DRUŠTVO MALO, ALI ODABRANO: Jovanović, Bulić, Tapi...

kulture" , Ču toavyćioWalna

O osnivač _GBdČe: MIHAIL BULGAKOV:

ne ckološke misli u Srba, učestvujete u deratizaciji i dekontaminiranju srpske književnosti.

I ova deratizacija u 'Komuimalcu' postaće — fradicionalna. Sprovodiće se svake godine, u isti dan,i u isti čas, sve dok štetočine Iz. Kluba avijatičara budu pravile mnesagledive Štete srpskoj književnosti ı kuituri. Sve dok, bar posthbumno, ne daju NIN-ovu

| nagradu Ivi Andriću za | 'Prokletu avliju”,

sve dok ne izvrše moleban za Danila Kiša, ovde, u našem 'Komunalcnu". Najzad, sve dok se ne sklone iz srpske književnosti i kulture u

svoje mišje, štetočinske rupe" — završio Je Dragan Jovanović.

Pre nego što je pročitao telegrame podrške okupljenima u "Komunalcu", Vanja Bulić rekao je, da ne bi bilo zabune, da "paralelno" dodeljivanje nagrade Draganu Jovanoviću za najbolji roman godine nije upereno protiy gospođe Svetlane Velmar Janković.

Slede telegram: podrške:

SALMAN RUZDI: Zao mi je što ne mogu da prisustvujem vašem veličanstvenom skupu. Zelim vam puno sreće u radu ı manje odapetih strela.

UMBERTO EKO: Javljam vam se sa Kelebije. Mihalj Kertes je, doznajem, lično naredio svojim carinicima da me ne puste na teritoriju SRJ, jer je njegova služba definiivno utvrdila da je parče Aristotelove estetike iz mog "Imena ruže” obična falsifikovana roba. Mnogo sreće svima u "Komunalcu". Oprostite što ne mogu da dođem, ali Staljin još uvek drži moje putne isprave u Zadnjem džepu svojih čakšira. Is'Trajte na vašem ludačkom putu.

SINIŠA STANKOVIĆ: Podržavam ovu metaekološku akciju deratizacije srpske književnosti, jer od kulture Jednog naroda zavisi kakav će nam biti ambijent u kome ŽiVIno.

(i 'Komiunalcun Je-_{oP divnog bogojavljenskog dana, na poziv onog koji u sve sumnja, govorio i Đorđe Andrejević, 73-godišnjak, skrommni, čovek iz Babušnice selo Borčinci. Ispričao je ovom · plemenu postmodernista kako se zavetovao Gospodu Bogu da će svetu iZjavit njegovo postojanje, kada ga je Bog, sa Majkom Božijom i Isusom Hristom, 1961. godine, posetio u njegovoj kući, probudivši ga veličanstvenom svetlošću u 11 sati naveče. Bilo je to smerno kazivanje, uz tihi zveket escajga koji su konobari na prstima, da ne uznemire pripovedača, prinosili uz posluženje. Ceh je platio majstor. Stanko, „mecena ovog hepeninga, čovek koji među beogradskim auto-mehaničarima nosi visak.

Prvi Je, sa OVOg. postmodernističkog književnog pričešća, uz božanstvenu hranu iz lovačke kuhinje, otišao Jedan od besednika, slavni sh kar Tapi. Mi nismo dočekali da odu ı drugi gosti, lako smo tanjir polizali, pa ne možemo preneti šta se dalje dešavalo. Skroz neprofesio-

nalno. ,