Свет

Svet 1.4.1996.

e” ž |C a P: | Bnđdelić

likoviti Zimski pejzaž 'Trebavića ones-

| poko-

i javala su vozila koja su u neprekidnoj koloni pristizala iz pravca Sarajeva. Iz kamiona su virile natovarene stvari, prozorska okna, fotelje, frižideTi... – natovareni domovi. Za vozače kamiona ovo je bio nadasve unosan posao ako se zna da su za turu od Grbavice do Zvornika ili nekog drugog dijela Republike Srpske naplaćivali od 1000 do 1500 DEM. Tako su pored nas promicali kamioni valjevskih, užičkih, šabačkil i Ostalih srbijanskih registracija, pa ı poneki nikšićki. Nerijetko, pored puta smo natlazih na ostavljene ıli izgubljene stvari, čak ı dijelove namještaja. Sa Trebevića smo gledali Sarajevo koje se vidjelo kao na dlanu. u izmaglici Jutra, sa prvim svjetlima ı ljudina koji sc bude. Prolazeći nešto kasnije opusujelom Grbavic-

com, oštećenom granatama, nagorjelom neprestanim paljevinama ı sablasno tihom, primjećujemo da prljava šatorska. krila ponegdje još uvijek zaklanjaju vidik. Tu Je ranije vrebao snajper. Zgrade koje su nekada imale ulaze na strani koja Je okrenuta gradu, sada su sa probijenim zidovima 1 Improvizovanim ulazima okrenutim Vracama. Rijetki prolaznici promicali su ulicom kao sijenke, prepuni zebnje u Iščekivanju 19. marta, dana kada će Federalna policija prijeći most ı zamjeniti srpsku policiju, a Federalna vlast zamijeniti srpsku vlast. Vojnik IFOR-a, Italijan (prepoznaJemo ga po crnoj perušci na šljemu), više nego dobro naoružan, tjerao Je pse lutalice od nas dok smo prelazili most (predratnog) "Bratstva — Jedinstva". Zaustavih su nas policajci Federacije u taminozelenimm uniformama, sa pločicama na kojima piše une ı prezime policajca: ljubazni su dok nas lepitimišu ı

ispred" bista sa svežim n evećem, i

pregledaju stvari. Izjavljujemo gdje i kod koga idemo, dobijamo broj za ulazak koji ćemo vratiti kada budemo izlazili iz grada. Obavještavaju nas da Je most otvoren od 9 do 14 h za ulazak, a od 17 do 19 h za povratak. Iza nas se već napravio red ljudi koji su željeli takođe da prijeđu na muslimansku stranu. Sa druge strane, situacija Je ista, kolona ljudi je čekala da prijede- na Grbavicu. U većini slučajeva riječ je O dnevnim posjetama prijatelja ili članova porodica koji su četiri: ratne podine bili rastavljeni Miljackom. Tako je ı poznati sarajevski fotoreporter Hidajet Delić Degi, koji Je prije rata stanovao na Grbavici otišao da posjeti svoj stan ı da se dogovori sa onima koji su za vrijeme rata stanovali u njemu. ali došlo je do prepirke, kažu. oko televizora, pa je Degi Završio u srpskom zatvoru, optužen

kao Špijuti.

Preko Trebevića i Grbavice novinarka "Sveta" ušla je u srce Sarajeva. "Je Sarajevo gdje je nekad bilo?" mnome dileme

| gčitalaca s ove

strane Drine pokušala je da odgonetne za

|| desetak dana svon boravka u

prestonici BiH:

"neprestano

i još

PENZIJE OD 6 DO 12 DEM

Kao da smo, prelaskom mosta, prešli nevidljivu barijeru, atmosfera na drugoj strani bila je potpuno drugačija. Nije bilo neizvjesnosti ı zebnje koja se osjećala na Grbavici. Naprotiv, vladala Je uobičajena jutarnja ŽivOst, tramvaji su dolazili Jedan za drugim, taksisti su kružili naplaćujući 5 DEM pradsku vožnju. Ispijale su se jutarnje kafe po gradskim kafeima. Najveća gužva bila je u "Imperijalu", kafe slastičarni koju drži Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", a zatim u "EstTacljt | UJUirSGu0 JJVOrI). PJSSt, rada", u kojoj ste prije rata mogli sresti, na kafici, Bregovića, Bebeka, Tifu, Harı Mata Harija, Seada Lipovaču, do prije mjesec dama predstavljala je samo gomilu stakla ı nagorjelop, otpada. Sada je obnovljena ı izgleda isto kao ı nekada. Tu ćete rijetko sresti izbjeplice, OC

JE L SARAJEVO GDJE JE NEKAD BILO...: Sarajevo, bivšoj SFRJ koji je u ratu od sy 08 imena uspeo da stvori mit (fotografija: Eni Lejbovic, "Vanit

u Saraje-

koji su se "šljegh" vo. Oni se sastaju kod "gu-

me koja gori", što za neupućene znači kod Vječne vatre. Ulica Vase Miskina promijenila je ime u Ferhadija, ali je i dalje svi zovu starim imenom kao što je slučaj ı sa ostalim ulicama na kojima stoje nove, zelene table sa novim imenima. No, pisma ı dalje stižu na stare adrese. U ulici Vase Miskina popravljaju oštećeni pločnik. Na jednoj od zgrada stoji spomen-ploča žrtvama poginulim u redu za hljeb ı svježe cvijeće ispod nje. (Iznenađenje je bilo ne malo kada smo na ulazu u kasarnu Maršal Tito vidjeli Titovu bistu koja još uvijek stoji ı takođe svježe cvijeće ispod nje). Tezpe koje su se načičkale u ovoj najfrekventnijoj sarajevskoj ulici imaju dozvolu da se tu mogu naći samo u prazuičnim danima. Na njima možete pronaći gotovo sve, od donjeg rublja do različit tehničkih sprava. Radnje su prepune robe, uglavnom je

"Maržlice" još vvek stoji Titova minići i Peki,

stranog porijekla, cijene su, kao ı svega ostalog, u gradu, u DEM. Kao platežno sredstvo koristi se ı BH bon, 100 BH bonova iznosi 1] DEM. Velika većina Sarajlija Je nezaposlena, penzije su od 6 do 12 DEM, plate onih koji rade su od 60 do 150 DEM. Oni koji su bar malo poznavali neki strani jezik zaposlili su se "kod stranaca” (ambasade, svjetske agencije, razne humanitarne organlzacije) ı njihove plate su po nekoliko stotina ih Miljada maraka. Pijace su prepune, nedostaje jedino dovoljna količina svježeg mesa, ali, napominju Sarajlije, sve 1ZObilje robe ušlo je u Sarajevo tek prije mjesec dana. Do tada Je za njih mnogo toga bilo davna uspomena.

KAKO NAMAGARCITI IFOR-oyvce

Uslovi za život sada su, za Sarajlije, bogovski, ljudima sa strane normalizovanıi.

Fair")

jedini grad u

od.

Struje ima svaki dan, voda dolazi po nekoliko sati dnevno i još uvijek se skuplja u burad i kanistere, a plin, koji je sproveden u svaki stan, dolazi svaki drugi dan. Plin je maksimalno iskorišten. Peći: bubnjare, naftarice ı svaki drugi tip, podešene su na plin, grijanje ı bojleri takođe, a nerijetko su stradali čitavi stanovi usljed nepravilnog korištenja plina. Policijski čas je Još uvijek na snazi ı počinje od 23 h uveče. Naravno, dovitljive Sarajlije se često poigravaju sa TFOR-ovcima ostajući poslije policijskog. časa. Princip je slijedeći: sačekati sat-dva poslije policijskog čada da TIFOR-ovce šokira "sarajevski minus", a potom mračnim ı uskim uličicama otići na željeno mjesto. Obično je to "Kod Emire" u čijoj se konobi u gluvo doba noći nastavlja pijanka uz girice il lignje; naravno, rizikujući da

S