Свет

mc

)

+ » F

Svet 13.5.1998.

svom svakodnev- nom šumatovač- kom Se si ambijentu razgovaramo nas dvoJica, Prele i ja. Vreme ranojutarnje, obojici neuobičajeTO Za TraZgOVOIE OVE VrSte. Samo fotoreporter zadOvOljan, nasmešen i brbljiv: bira onaj prcfil s koje strane Prele ma zdravo oko. Nas dyoJica, neveseli, bistrimo teške i famne:[{eme- . –

Njega reklamiraju kao "Prvog među Beograđanima", kao samuraja asfalta, dorćoilskog: mangupa, ponekad pisca ı pevača. A, danas je reklama — sve. I Prele to zna.

+ Kako trpiš sve to?

Koje, brate?

+ To što si postao establirani umetnik?

Kako? Šta ti to znači?

• To znači da svoje knjige reklamiraš bolje nego Dobrica Cosić svoje.

Pa, bolje ı pišem od Dobrice Ćosića. Pa šta? Iza mene ne stoji niko, sam sebi pravim sve. Mene propagira onaj ko hoće da me sluša ı gleda, da bleji u mene. Da živim u Americi, bio bih još više etabliran. Tamo bih bio Bog. Izgleda da sam rođen u slabijoj državi.

+ Sta fali ovoj?

Ovoj ne fali ništa.

+ Tačno, ovde se rekla-

_ miraš više nego Svi ostali

(lo.

Disci Z:

Gde si video toliku moju reklamu?

+ Ima te svuda, a najviše te bilo u Telegrafu.

Telegraf to radi iz svog računa. Oni su uložili pare u te knjige, pa Je normalno da ih ı reklamiraju. Vidiš šta se sve reklamira, bre.

+ U njihovoj reklami je pisalo da si "mag koji uništava iluziju i imitaciju Života". Osećaš li se magično?

Pravo da ti kažem, ja to nisam mi shvatio. Doduše, uvek sam gledao samo moje slike, a nisam ni čitao što su Moma Đorgović i ostali tamo pisali.

+ Impresivno zvuči to

"ma 13

Čim Je rađeno da privuče nečiju pažnju i uzme lovu, mora da ZvUČčI.

+ A je P tačno da uništavaš imitaciju Života?

Ličnu imitaciju uništavam, ali tuđu ne diram. Uostalom, većina ljudi nema

ni Život ni njegovu imitaciju. ·

+ Jesi li zadovoljan onim što sam imaš?

Sad, posle svega, kad pogledam unazad — jesam, zadovoljan sam. Šta ću? Kad pogledam okruženje u kome sam proveo: tolike eodine, kad pogledam druge, Ja sam

io: dobar,

"Melsve, bre, s?rPenice. Je sema išeie me Đ. map? i alruee pizele maeferime. MKeikve s?reinmie, buee mejši Osimajeecimems

izaugečiqai

eji je meni

smpatičan - faj Koššumice

deč

e Beogjrediemim = sve druge

je, verujem, u šelu. Ja pomekeie

verujem da se oni sastaju, bre. dogeverneiju še će

Scsžemu se i ko ele real"

+ Cime si zadovoljan?

Pa, uradio sam 70 ili 80 odsto onoga što sam hteo. U procentima, to Je nezamislivo za mnoge ljude. Celog Života sam imao neku pozlciju da mogu da radim što hoću ı da ne radim što neću, što je još značajnije. Nisam hteo da radim ništa što mi nije odgovaralo. Šta, koji kurac, da se maltetiram? Eto, s te strane sam zadovoljan. Nikada mi niko nije mogao da naredi da nešto moram. Cak me ni majka ni ma šta nije terala. To ti Je kao sa igračem koji može da igra u Realu. a proda se u Panatenaikos, pa Kasnije prič: kako ga Je zajebo menadž

kako Je mogao, da je imao sreće, daleko da dogura. Tako Je ı u mom životu. Mogao sam svašta da uradim. Da sam se rodio negde u Americi, sada mi ne bismo pričali. Ali, ne bismo pričali i da sam se rodio u Albaniji. Tako Je to, Jebeš mu mater. Izgleda da sam rođen u pogrešno vreme, na pogrešnom

mestu. Ali, kad pogledam

okolo, kažem: ćuti, Ja sam Karl Luis.

+ Kad pogledaš okolo, Šta vidiš?

Ništa, jebote! Zato ı nosim ove naočare. Neki nose naočare da bolje vide. a Ja ih nosmi da Što manje vidim. Tunel. Vidim tunel. Ah ovaj

} a

tunel nema kraja. Sećam se kad sam, kao klinac, putovao na more, pa sam znao da će tunel kad naiđe, i da prođe. Mrak sam koristio da štipnem klinku pored sebe, pa mi je bilo lepo ı u tunelu. Ovde sada nemam koga da

štipnem ı ne znam hoće l

ikad doći kraj tom tunelu. *+A u funelu, usred mraka sija zvezda petokraSRa. 2 Ti mi uze reč iz usta. To Je stih iz moje mladosti. Ko će znati kakva je zvezda na kraju. Možda zaista sija, jebeš joj mater. Kad vidim ovakav mrak, kažem: daj makar ı zvezdu kad nema ništa drugo. Daj ı kukasti krst, bilo šta. + Šta ti u tom mraku izgleda najtamnije? Najstrašnije je OVO beznađe, niko više ne trza mi na šta. Nikog više ništa ne zanima, nikakav život, nikakyo pisanje knjiga, ništa. Svi ulicama idu nadrkani. Bio sam skoro kod vas u Novom Sadu, kod Dugog. Obišli smo nekoliko kafića, zezali se. Video sam te ljude, Jebem mu mater, meni se čini kao da se smeju, kao da su čisti ı umiveni. Možda prešim. al tamo su mi ljudi izgledali drukćiji. Smeju se.

*+ Umesto toga... ...Ovde su svi izdrkani. Ovde će ti Jebu majku nizašta. Staneš nekom na nogu, on izvadi utoku ı ukoka te k'o džukca. Nije to nastalo tek tako. To dete mora da je došlo odnegde. nije rođeno u mojoj zgradi. Ima nas viška, bre, na ovom prostoru. Drugo, kad čovek nema osnovne stvari, toplu vodu ı struju, spreman Je na sve. Ubiće te, a ima da te ispsuje ako ništa drugo. Mene sve to ne pogađa, ali ne volim da gledam. Niko više ne razmišlja o onome šta ga sutra Čeka. Ljudi misle samo na do noćas, do uveče.

*Š Kad to Kkopnstatuješ, šta onda radiš?

Ništa, šta drugo da...

+ Onda razmišljaš?

Pa, ne razmišljam. Ali, to je to. Vidiš da sam ı ja Jedva ustao jutros, u pičku materinu... Dogovorili smo se sve lepo, ali me mrzelo da ustanem. Kad sve to vidim, uhvatim sebe, pa radim nešto što mi odgovara. "Ajde bar ja nešto da uradim za sebe, dosta sam radio za druge. TI ne treba za druge da radim. Sta, da Ja sad tu izigravam { SET