Свет

Svet.24.6.1996.

„Big ars eye y_a

apočinjanjem poslednje etape rešavanja "srpskog, pitanja", problem je vraćen tamo odakle je

Ciklični ritam srpskih - političkih saplitanja još jednom je nesumnjivo potvrdio specifične zakone na kojima se temelji celokupna društvena i državna aktivnost gotovo svih relevantnih političkih subjekata u Srbiji. Osnovni princip takyog delovanja nalaže da onaj ko je počeo izvesni proces mora i da ga dovrši.

Srpska akademija nauka ı umetnosti na svojoj redovnoj godišnjoj Skupštini, iznenadnim (?) otvaranjem debate o Kosovu (sa već pripremljenim radikalnim ı

_ od akademika neočekivanim predlogom

rešenja) najbolje je dokazala da primena gorepomenutog principa Još uvek funkcioniše. Nakon što Je Aleksandar Đespić, predsednik SANU, predlosom o podeli Kosova, otvorio javnu debatu, sve je krenulo uobičajenom medijskom eksploatatorskom praksom. Izređali su se komentari brojnih političara ı dežurnih mudraca, a oglasio se-1 poneki akademik. Naravno, kao ı kad su sva ostala "srpska potpitanja" bila orvarana, pogledi na njihova rešenja pokazivali su zavidan

. slepen razrokosu i šarenila.

Koeusvnuzus unaju samo Albanci. (Retoričke razlike u pronušljanju da li

ı krenuo – na Kosovo.

Iza kulisa SRNU može se culi da je, kao čovek od izuzetno Miloševicevog poverenja, akademik Isaković preuzeo zadatak iznalaženja rešenja spora sa Albancima. Posao koji nije valjano odradio njegov kolega Mihajlo Markovic (nije uspeo || da Ribance privoli na učešce u jugoslovenskom federalnom životu),

zahteva upornog. proverenog i neistrošenon

pBregaoca

Ureba prislati na deo Kosova ıli, ako se već može. treba zahtevati sve, najverovatnije predstavljaju samo neophodnu vrstu pritiska od strane pojedinih ekstremnijih grupa.)

Despićev "Antimemorandum" — kako mnogi procenjuju — ne bi ni bio iznet u javnost da nema podršku srpskog državnog vrha, kao što to ne bi bio ni pravi "Memorandum". Kolika mu je upotrebna

· vrednost, tek će se pokazati. Za sada nema

jasnih pokazatelja ko je sve predsedniku SANU suflirao prilikom neočekivanog oživljavanja diskusije o Kosovu. lako je medijima predočio unekoliko drugačiji stav od svog predsednika, akademik Antonije Isaković (uticajni član SPS-a i bivši Narodni poslanik) važi za jednog: od

_ koautora predloga o podeli Kosova.

- Iza kulisa SANU može se čuti da je, kao čovek od izuzetnog, Miloševićevog poverenja, akademik Isaković preuzeo zadatak iznalaženja rešenja spora sa

Albancima. Posao koji nije valjano odradio -

njegov kolega Mihajlo Marković (nije uspeo da Albance privoli na učešće u Jugoslovenskom federalnom životu), zahteva upornog, proverenop i neistrošenog pregaoca. Pošto Despić zbog svoje sporednosti nije najbolja osoba za izvršenje tako osetljivog zadatka, razumljivo Je što Jedan broj Opoziciono i. nacionalno nastrojenili akademika za sada iz anonimnosti ali nedvosmisleno ukazuju ua Antonija Isakovića.

No, međuum, pažljivije analitičare zbivanja na ovom delu balkanskog regiona uije mogla da iznenadi akademska sunokritika Memoranduma. Da bi "krug" bio zatvore, do nje je moralo doći prce ili kasnije, sa Jedni ili drupiin eks-autoroni. sa Amoinijem Aleksandroni.

Dok akademici, nakon ovog znaka za uzbunu, budu svoje mudre penzionerske opservacije razmenjivali na letnjim šetnjama Kalimegdanom, Dedinjem, Tašmajdanom ili u nekim prigodnim crnogorskim ambijentima (eh, nema više dalmatinskih avgustovskih kurseva, simpozijuma ı sličnih dragosti!), na Kosovu podela postaje sve očiglednija – na mrtve ı žive! Težina problema ne trpi odlaganje zbog letnjih odmora, to znaju svi, na Kosovu ı Srbi i Albanci, a saznaće ı akademici. Započeto zatvaranje kruga neko mora da dovede do kraja. Ako niko drugi, uradiće to Ibrahim Rugova. Već se ponudio.

Nema opozicione stranke koja već desetak i više puta nije nagoveštala skoro raspisivanje saveznih a možda i republičkih izbora. Hvatanje zaleta za kampanju traje već celo proleće, a ozbiljnijih napoveštaja da će Još oye godine do preispitivanja raspoloženja birača ipak doći – nema. Osnovna pretpostavka omih koji prognoziraju da će se Jugoslovenski izbori odigrati već u septembru mesecu temelji se na mogućnosti da se ovdašnji državni vrh odluči za preklapanje sa izborima u Bosni ı Hercegovini. Po tim procenama, Socijalističkoj partiji Srbije dobro bi došlo istovreuneno pokretanje kampanje sa obe strane Drine: tako bi postojala bar malo veća nada da SPRS inože ozbiljnije konkurisati Karadžićevom SDS-u.

U opštoj ršumonijadi, mdikativan je odpovor jednog socijalističkop narodnog poslanika iz unutrašnjosti koji Je ua pitanje

___IZBORA NEĆE BITI?

o tome kada će biti raspisan izbori koncizno objasnio:

"Jebem li ga, biće... valjda..."

I suština ostalih analiza mogla bi se svesti na taj rečit odgovor. _SVADBE NECE BIT Od koalicije Demokratske stranke Srbije i Srpske radikalne stranke Srbije, po svemu sudeći, neće biti ništa. Dva Vojislava nisu uspeli da se dogovore oko zajedničkih izbornih aktivnosti ı kasnije podele eventualnog plena.

Nakon višemesečnog, reklo bi se iznuđenog, koketiranja sa Sešeljom, predsednik DSS, Vojislav Koštunica morao je da odbije suviše riskantnu avanturu saradnje sa radikalima. Sumirajući sve koristi i štete od takvog saveza, Koštunica se manuo ćoravog posla i okrenuo drugoj opozicionoj strani — koaliciji Demokratske stranke ı Srpskog pokreta obnove.

al za izgubljenim vremenom (mitinzima i promocijom koju su DS ı SPO već ostvarili) Koštunicu može samo motivisati da svim raspoloživim snagama uđe u kampanju ı ponudi koliko može kako bi zaslužio mesto u koaliciji "Zajedno". Uz malu pomoć velikog demokratskog prijatelja verovatno će mu to poći za rukom. _ Šešelju ostaje samoća ı u samoći Zirinovski. DVA RADIKALSKA

_ TULUPA NAOPAKO

Za razliku od Žirinovskog i Zjuganova, koji, kako javlja Informativni centar SRS, vole da ugodno ćaskaju sa dr Vojislavoni Sešcljem. sve je manje njegovih politički prvoboraca koji to čine (osi preko

medija). Kragujevačka grupa izvornih srpskih radikala, među kojima je i nekoliko osnivača SRS, nedavno je odlučila da prekine dosadašnju praksu trpljenja "Sešeljeve unutarstranačke (za sada samo takve) diktature i tiranije".

Sešelja to, naravno, ne brine.

Nekoliko klimoglavaca manje ne predstavlja veliki problem. Oni glavni ostaju, do daljnjeg. Mnogo više od razlaza sa nekadašnjim saradnicima, Šešelju smeta predimenzionirana medijska promocija tog slučaja. Za ne verovati, u pravu Je.

S druge strane, Šešeljev poslednji odšetnik, Jova Glamočanin pažnju privlači vrtoglavim tulupima. Njegove konferencijske akrobacije "hoću-neću", kao i toliko puta pre, opet su dale željene rezultate. Ovog puta je, kako se može saznati od njegovih negdašnjih partijskih drugova, u pitanju rezultat od 100.000 maraka. Kao vešt trgovac, Jova Glamočanin je sa tim malim izrazom režimske pažnje, seo i, kad Je bolje razmislio, shvatio da izborni zakon koji SPS predlaže (a koji bez Jove ne može biti izglasan) ı nije tako loš kao što se misli sa tih stotinjak hiljada maraka manje. Ako ništa drugo, Jova je neporecivo dokazao da pare ne kvare ljude.

Naravno, možda kompletna pretpostavka o uzroku njegovog okretanja ćurka naopako nema veze sa parama. Možda ih nije ni dobio, već je, jednostavno, procenio da ponuđene izborne varijante više odgovaraju njegovoj Stranci. Zahvaljujući takvoj analizi ı blagoj promeni stava (za Ii80 stepeni), Glamočanin je postavio platformu na kojoj će se zasnivati izborna kampanja njegove stranke, ako je ima.