Свет

~ ——

ladi Senad Kicara (22) nije bio "ŽeSIOki momak sa beogradskog asfalta”, niti kriminalac. Bio je običan momak, sličan mnogima iz njegove generacije. Voleo je provod, devojke, muziku. par puta se pobio. ali nikada nije osuđivan ı sukobe sa zakonom Je uvek izbegavao. Smrt ga je ipak stigla pre tri godine, u trenutku kada se vratio ız vojske žele ći da ozbiljno zakorači u ŽIvot. Posle Senadove pogibije.

_Feriz ı Vahida Kicara, nje-

govi roditelji. krenuli su u ogorčenu borbu sa državom, ne bi li dokazali svoje sumnje da je njihov sin Jedinac uiiro od posledica brutalnog OMorskop batinanja. Obraćali su se štampi (mijedne novine do sada nisu objavile ni reč o ovom slučaju). policiji. državnim zvaničnicima ali su svuda nailazili na Zatvorena vrata. Neko bi ıh saso. mada se na tome ı Završavalo. Jednostavno Za sVe _OSIHI Za SVETI” lema Je bila

isuviše "opaxia ı vruća

JOŠ JEDNA "SMRT U PRISUSTVU VL

r i. T—

"Naša tragedija počela je 23. oktobra 1993., oko 4.30 časova ujutru, kada je na vrata zazvonila policija" — počinje svoju Ispovest Za "Svet" Feriz Kicara. Tog jutra, u pomenuto vrenie, Začula se zvonjava u stanu familije Kicara u novobeogradskoj ulici Dr Ivana Ribara broj 67. Zvonce je čula Senadova majka: "Ustala sam i prišla vratima. Provirila sam kroz špijunku i ispred vrata videla policajce. Meni potpuno ncpoznata lica. Probudila sam muža. Kada su primetili da sam gledala kroz špijunku, a nisam otključala, milicioneri su počeli da lupaju palicama, čizmama i pištoljima po vrati-

". Na spoljnom delu ulaznih vrala njihovog stana, ı danas. iako su prefarbana, vide se "ožiljci" od OVOg policijskog ludovanja.

Još uvek bunovan. Feriz Kicara, korpulentni Novopazarac, uslao je tog jutra IZ kreveta, provirio kroz ŠšpI-

Junku ı upiao: "Ko je?" Neznamci su odgovorili: "Milicija". Ne verujući još

uvek da se policija tako po-

naša, Feriz Je upitao: "Kakva milicija, otkud milicija... Kako sc to ponašate..." Valjda da bi bili uverljiviji, "nepoznati" su izvadili službene legitimacije ı "kroz špijunku” ih predočili supružnicima. Tek tada Feriz je OtVoTIO. "RAJKOVIĆU, ENO GA SENAD NA KROVU!"

"U stan su ušla dva uniformisana milicioncra Odeljenja unutrašnjih poslova Novi Beograd, Milan HRajković i Predrag Pećanac, dok ih je kako sam kasnije video, ispred ulaza, pored automobila, čekao treći kolega Petar Brajović. Rajković i Pećanac upali su sa rcpetiranim pištoljima i odmah počeli da viču."

Po Ferizovini tvrdniama, milicioner Rajković je sa vrata, pošto mu Je prethodno uputio psovku zbog toga što im Dije OtVOTIO, Upitao: "Gde Je Scnad". S obzirom da im se sin obično kasno vraćao kući, roditelji tog momenta nisu ni znali da Se-

OC

nad spava u svojoj sobi (iz grada se vratio pola sata rauije), pa su im odgovorih kako "ne znaju”. Dok je trajala "prepirka" u predsoblju, policajac koji je dežurao ıspred zgrade viknuo je svom koleei: "Rajkoviću, Rajkoviću, eno ga Senad na kroYu". "Naš sin Je, verovatno čuvši policajce i njihovu viku (bili su vidno pijani), predosećao šta mu se sprema te noći, pa je otišao na terasu i odafle se spustio na krov susedne zgrade (broj 63). NMlilicioneri su izašli iz stana i otišli u tu zgradu" priča nam otac Feriz.

Pozvonili su na vratima stana broj 30, kako bi od Asana Osmanlıa, jednog od stanara, uzeli ključeve tavana. U svom pismenonı svedočenju on O OVOJ "poseti"

kaže: "Ujutru rano, još jc

bio mrak, zazvonio je neko na mojim vrafima. Lupao je rukom i bez prestanka zvonio. Pitao sam 'Ko je, uplašenim glasom, jer sam mislio da neko napada moj stan. Odgovoreno mi je: 'Milicija'. Otyorio sam i ug-

ledao dva milicionera u uniformi, a Jedan od njih mi je naredio da im dam ključeve od terase na krovu. Dao sam ključeve i zaključao moja vrata. Preplašen slušao sam tutnjavu od gore, jer živim u potkrovlju na šestom spratu. Posle 15—

20 minuta sišli su sa krova, a jedan od milicionera (ma-”

nji) dao mi je kjučeve kroz poluotvorena yvrata. Rekao mi je: '"zvolite gospodine ključ, mi smo završili posao”. Ćutao sam i on je otišao". "REKLI SU MI · DA JE MOJ SIN sKočIO SA · NEKOG ZIDA!"

Dok je trajala jurnjava po krovu zgrade 03, Feriz Kicara nalazio se pored policijskih kola sa milicionerom Pradragom Pećancem.

"Pitao me je odakle sam, pa kada sam rckao, počeo je da viče kako treba da idem u Tursku, u Sjenicu. Govorio mi je da smo mi Muslimani puni oružja, i da će nas proterati. Ja

19.8.1996. Svet

IM)

Sa

'USTVU VLASTI": Senad Kicara snimljen neposredno pre tragičnog događaja (levo) i obdukcioni snimci koje je porodica dobila tek 13 meseci nakon njegove smrti (desno)

RAGRAAOrUĆ,

sam mu rekao da ja druge zemlje sem Srbije nemam, i da on treba da ide jer je iz Visokog kod Sarajeva. Vidno je provocirao”

Posle desetak minuta ız ulaza se pojavljuju Senad ı milicionari. "Ruke su mu bile vezane lisicama na leđima, a ova dvojica su ga tukli. Brajović je udarao Senada u predelu bubrega a Rajković u predelu lica. Rajković je upitao mog sima zašto beži, a on mu Je odgovorio, da ne beži što je kriv, već što ga ovaj stalno tuče. Bežim od batina, kazao je. Ja sam viknuo — pa ljudi zašto ga tučete — a Milicioner Rajković jc uzvratio da će se vratiti ı po mene — ali u civilu. Još je rekao da se zove Goram, a ne Milan, kako bi se kamuflirao." Senada Kicaru ubacili su u patrolna kola na zadnje sedište. S leve strane seo je Brajović. a s desne Rajković, dok je Pećanac VOZIO. "Uznemiren sam se vratio u stan, po njihovom odlas-

ku. Pozvao sam šuraka da

proveri gde je, da ga nc

| a

prebiju (nešto sam predosećao). On je pozvao SUP i tamo su mu rekli kako se Senad malo povredio kada je skočio sa neke visine. To je bilo negde iza pet sati" – veli Feriz.

Oko 7.30 na vratima je ponovo neko zazvonio. To su bila dva policajca u civilu i Jedan uniformisani. Nosili su video-kameru.

"Slikali su mesto gde jc Senad spavao, kao i terasu i krov, i rekli mi da je Senad skočio sa nekog zida i

· lekari mu se bore za život. Kako to, pitao sam, Živ i zdrav izašao, a sada mu se bore za život. Ne znam, kazao je Jedan od njih,za dva dana će sve pokazati obdukcijski nalaz. Tada sam shvatio da je moj sin Senad mrtav...", prisebno. mada teško izgovara otac. Kasnije je saznao da je njegov jedinac izdahnuo na putu prema zgradi policije, u kolima, kod opštine Novi Beograd. Smrt je konstatovana u = .45

sati.

saviaByedaj Viva

eda yakaby