Свет
LT n iCIEU O O Gadenović izdanju izda-
vačke kuće
grada ı "Obodskog Slova" iz Rijeke Crnojevića, nedavno Je iz štampe izašla knjiga gospodina dr Branka Kostića sada redovnog profesora Univerziteta Crne Gore pod naslovom: "1991, da se ne zaboravi. To Je bio dobar povod da ga zamoliumo za razgovor na koji je gospodin Kostić. Konačno, pristao posle nekoliko meseci upornop · odbijanja.
' U vedroj ı prijatnoj atL_u domu Milice i Branka Kostića, nekoliko
azuzetno prijatnih sati brzo
je proteklo. Razgovor započinjeme 'pitanjem šta ga je motivisalo da napiše ovu
- knjigu.
___"PHio sam svjedok i neposredni učesnik nekih događaja iz perioda Kada su nam razbili državu. Osjetio sam potrebu da ostavim lično svjedočenje o tim događajima, ograničavajući se samo na događaje čiji sam neposredni svjedok bio i na period Kkaaa sam obavljao najodgovornije državne funkcije u Crnoj Gori i u SFRJ znači period od 1989. do 1992. godine."
+ Urrelativno kratkom roku pojavile su se dve knjige koje govore o raspadu Jugoslavije, Vaša i g. Borisava Jovića. Ne mislite da Je prerano za objavljivanje takvih knjiga?
Tvrdim da se Jugoslavija nije raspala. iako su međunarodni moćnici. učinili sve da se to desi. Jugoslavija je razbijena. a Ja sam lično učimio sve koliko sam mogao ı umio dase od nje sačuva onoliko koliko Je to bilo moguće. Sto se tiče Borisava Jovića, on je u svojoj knjizi dao formu dnevnika. Tako je mogao objaviti ı prije četiri godine. Mislim da njje prerano Za pisanje knjiga o događajima koji su se bili prije nekoliko.godina ako je svrha da se daju svjedočenja i da se sačuvaju od zaborava viđenja učesnika tih zbivanja. To možć korisno poslužiti istoričarima koji će sa mnogo duže vremenske distance ı oslobođeni zahtjeva dnevne politike moći da daju obJektivniju ocjenu o tome šta se dešavdlo. Moja knjiga ima prvenstveno {aj cilj.
+ Uglavnom se govori ko Je učestvovao u razbijanju Jugoslavije. Da li je ncko mogao da je spasi?
Mislim da niko, na žalost, nijex,mogao da je spasi. Proces njene razgradnje bio je u takvoj fazi kad to više nije bilo moguće.
+ Mislite li da se 1991. godina može zaboraviti?
Ne, ne mislim da se može zaboraviti.
+ Ima mišljenja da su Srbi najveći gubitnici u ovome rafu. Delite li i Vi to
_ mišljenje? -
; Gubitnici su svi narodi bivše SFRJ, iako neki još ni-
_ Jesu toga svjesni ali najveće
xa aby 5
Žrtve ı stradanja podnijeli su Srbi u Hrvatskoj ı Muslima-
Sovet Zu. 1 U. 1990.
EHSKRLUZIVN ISPOVEST
Dr B
u 1 Srbi u bivšoj SR Bosni ı
Hercegovini. Znate poslije tragičnih događaja obično su svi pametni ı skloni da svoja prosuđivanja proglase za apsolutne istine. I sam sam ponekad u dilemi šta je racionalno, a šta iracionalno. Recimo, kod većine Crnogoraca simbol nacionalne borbe srpskog naroda Je Karađorđe. Njemu Je Njegoš posvetio "Gorski Vijenac". Kod Srba u Srbiji to Je Miloš Obrenović. #+ Pa ko bi sada mogao da bude Karađorđe a ko Miloš?
U Crnoj Gori nemamo ni Karađorđa, ni Miloša, a u Srbiji je to gospodin Slobodan Milošević. On je u svoJoj ličnosti sjedinio dva velika čovjeka iako najveći broj Srba preko Drine trenutno ne misli tako. To ne znači da su u pravu alt im ne treba ni zamjeriti.
+ Svojevremeno ste bili u sukobu sa aktucInim crnogorskim rukovodstvom. Kakvi su Vaši odnosi sada?
RANKO KOSTIC, danas redovni profesor Univerziteta Grne Gore u Podgorici, nedavno je objavio knjigu "1991, da se ne
_ zaboravi" a
| danima kada se
raspadala država čiji je tada,
formalno, bio prvi
cavek. U ispovesti
za "Svet" tvrdi:
"U Crnoj Gori nemamo ni
Maradđiorda, mi Milošea, ei u Srbiji je te gespedin Slobedamn Mileševic. Om je u svejeji' ličmesfi sjedimie eve velika čevjeka iako nejveći broj Srba preko Drine trenušme me misli tako. To ne znači da su u prevu eli im me trebe mi zamjeriši"
Taj sukob nije bio lične prirode. Nastao je zbog, različitog pledanja po pitanju zajedničke države, mjenog kontinuiteta ı kasmje o ka-
. rakteru Federacije. Sukob Je
bio žestok ı dugo je skrivan od Javnosti. Može se reći da su naši odnosi sada zamrznuti. U protekle četiri podine samo sam se jednom sreo sa Svetozarom Marovi-
ćem ı Milom Đukanovićem.
To je bilo na proslavi Dana Kombinata aluminijuma.
+ Kada govorite o sSukobu mislite na zbivanja oko potpisivanja odnosno nepotpisivanja Haškog sporazuma? Sa Haškim sporazumomi je započelo, a posebno je došlo do izražaja u raspravi o referendumskom pitanju ı Obrazloženju referendumskog pitanja. I danas sam uvjeren da smo konstiuisanjem Savezne Republike Jugoslavije osujetih scenarıo potpunop razbijanja zemlje ı daljnjeg. cjepkanja Srbije ı
Crne Gore ı spriječili prenošenje ratnog požara Ba ovim prostorna. Nepotpisivanje Haškog sporazuma, ı to što smo očuvali rad predsJedništva SFRJ kao Vrhovne komande Jugoslovenske narodne armije ı spriječili njen potpun raspad smatram sVvOJim najvećim uspjehom, ı u tome vidim svoj najveći, mada, vjerovatno, skromni doprinos u tom periodu.
+ Posle kandidovanja na predsedničkim izborima u Crnoj Gori 1993. godine povukli ste se iz političkog Života. Zašto?
Iz političkog života sam se povukao Još u jesen 1992. godine kada me je Glavni odbor Demokratske partije socijalista predložio za poslanika. Tada sam na tom odboru kazao da ne želim biti na poslaničkoj listi, Jer ako kao potpredsjednik Predsjedništva SFRJ nijesam mogao značajnije uticati na odnos moje partije prema Zajedničkoj državi, Još manje ću to moći kao poslanik, ı da
zbog toga ne želim dijeliti
odgovornost za posljedice
koje mogu nastati.
+ Ipak ste se krajem 1992. godine Kandidovali za mesto predsednika Crne Gore?
Ono što se kasnije počelo događati poprimilo Je bilo takav zamah da sam se jednostavno uplašio. Podsjećam, da je najuže rukovodstvo DPS-a okrenulo leđa Miloševiću, da su podržali Milana Panića kao kandidata DEPOS-a za predsjednika Srbije da je bilo najava o mogućoj saradnji sa DEPOS-om, a DEPOS je zagovarao ideju promjene republikanskog uređenja ı uvođenja ustavne monarhije u Srbiji, što je moglo dovesti do izlaska Crne Gore ız zajedničke države itd. Ocijenio sam da nam se može dogoditi gore nego u Bosni ı Hercegovini. Jer, ovdje bi moglo doći ne samo do sukoba
Oe