Свет

Hajneken sa petokrakom na potopljenom ostrvu

Rise: Aleksandar Vulin

NAŠIM PUTEM ZA KATMANDU

B. Dž. Štulić

HONG KONG

rvogjula 1997. godine Narodna Republika Kina povratila Hong Kong. Sa britanske krafjice suverenitet prešao na Centralni

komitet. Uh, što dobro zvuči! Posle 150 godina kolonijaine okupacije vrada se u maticu zemlju. Svaka im cast! Valjda ćemo i mi take jednom sa drugim Hong Kongovima. Samodase ne deka toliko godina. Ono, jest’, britanska kraljica nama ništa nije okupirala, ali ni mi sada nemamo takav Centralni komitet. Čim ga uspostavimo, eto i nama kakvog berideta. Samo mi krivo što su se Kinezi prvi setili. AT neka, mi ćemo brže. Svaka vam cast, đavoli kineski! Sve mi nešto po glavi odzvanja ona "Amerika i Engleska bide zemlja proleterska" ili, možda, kineska. Ma, ne znarn samo što mi ta pesma pada na pamet?! OSTRVO SA BLAGOM Kao što svi znamo, kroz Novi Sad protide Dunav. Nisam vam ovim rekao ništa novo ni pametno. Svi to znaju, Pitanje je samo koliko tu veliku reku poznajemo. ■ Pre neki dan moja dva drugara i ja plovili smo naredenom rekom. Dan lep, topao, sija zvezda. Naša lađica

neumorno grabi, "glisira", rekli bi neki. Svaka joj cast na tome s obzirom kakvu je težinu vukla. Pivo u brodu, rashladeno. Divota, valja se tako Dunav pod nama. Stanemo u poneku kafanu uz vodu, ne žurimo, dan je nas. A reka se pružila. Prolazimo pored maiog ostrva nasred Dunava. Voda ga prekrila pa se po njemu hoda, dubina do dlanaka. Puno ljudi, sve skuteri, gliseri. Nasred ostrva katana, na splavu tende od trske, stolovi, stolice, Sednes i voda ti pokriva tabane. Hejneken, zna se, sa zvezdom petokrakom. Dan se završio. Nama nekako žao. Kratko nam bilo, šta li? Padne dogovor da se nademo na čamcu ponovo u 22 h, tačno. Kasnim. Noć, tišina. Mesec izašao pa sve okrugaok’olubenica, pun, sijak'odukat. Ni baterija nam netreba. Opet, nas trojica. Ostali se sve nešto nećkaju. "Radije ne bi". Pa i ne moraju. Prode obalom, a nikad po mesečini ne sedne na potopljeno ostrvo. A život lepim cine baš potopljena ostrva i ljudi koji u sebi još čuvaju decu koja ih traže. Nasred Dunava sedimo nas tri drugara. Nod Pijemo pivo, oko nas duboka voda apod namatekdostopala. Sedimo i gledamo svet oko sebe, a on? Kao da ga i nema. Ako, to su tri drugara i Dunav i naše ostrvo ako mu trebamo neka se sam javi. Mi još uvek možemo da pronademo potopljeno ostrvo i blago na njemu. Doklo budemo mogli, dobro je. A posle? Pa bar demo se sedati i uertavati karte nekoj drugoj deci. To je život. *

Naše pravosuđe je došlo do dna!

Razgovarala: Jelena Bačić

Dr Zoran Ivošević, sudija Vrhovhog suda I predsednik Privremenog upravnog odbora Društva sudija Srbije, za „Svet”, govori o razlozima kojl su motivlsali sudije da osnuju ovo Društvo, o našem pravnom sistemu, o položaju sudija, o pismu gospodina Govedarice i'tvrdi:

me doktora Zorana Ivoševića, sudije Vrhov

nog suda Srbije, sve češće puni novinske stupce. Predsednik Privremenog upravnog odbora Društva sudija Srbije, dr Ivošević, ljubazno se odazvao našem pozivu za razgovor, koji se pre svega odnosio na novoformirano Društvo sudija Srbije i na fijasko koji je naš pravni sistem doživeo u toku ove i prošle godine, a pre svega tokom novembarskih izbora. ♦ Doktore Ivoševiću, zašto je osnovano Društvo sudija Srbije? Dali je pravnička rašomonijaaa bila osnovni povod za osnivanje ovog bruštva? Razlozi osnivanja Društva sudija Srbije, sezu u daleku proslost. Ideja da se takvo društvo obrazuje nastala je ioš pre Drujgog svetskog rata. Prvo udruzenje sudija osnovano je 1935. godine u Kraijevini Jugoslaviji sa sedištem u Beogradu. Sudije u Sioveniji osnovale su svoje udruženje 1976. godine. U Crnoj Gori to Društvo postoji od 1996. godine, Ali, ako govorimo o povodu, onda bi upravo to što ste spomenuli bio neposredan povod. Tačno je da smo u dubokoj krizi prava doživeli vrlo intenzivnu potrebu da se udružimo. Kao i svi gradani, tako i sudije imaju prava da se udružuju. Društvo sudija nije ni poiitička, ni sindikalna, već profesionalna organizacija - kakvu imaju i advokati, novinari ili lekari. Nužda je navela sudije da se organizuju i da se cuju. Pre toga su se čuli pojedinci medu kojima sam bio i ja, a sada možemo da se čujemo kolektivno, u vlastitoi organizaciji. ♦ Kako komentarišete izjave da je naš pravni sistem doživeo debakl na proslim, novembarskim izborima? Da ii se siazete sa tom konstatacijom? Apsolutno se slažem. Ono sto smo doživeli na novembarskim izborima pokazuje da je pravosude, a posebno sudstvo, došlo do dna. Ono se mora vratiti sebi. Značajan korak u tom pravcu je osnivanje Društva sudija Srbije. Ono u ovom trenutku ima 560 clanova, stotinu vise od onoga broja na dan osnivanja. To znaci da nam svakoga dana prilaze nove sudije. Verovatno bi taj broj bio i veći da nije biio onog nesrećnog pisma gospodina Govedance, koje je on potpisao u nejasnom svojstvu vršioca duznosti predsednika Vrhovnog suda Srbije. Ali, to pismo nam je i pomoglo. Javnost je posle njegovog objavljivanja počela mnogo vise da se interesuju za to Društvo nego

ranije, tako da smo bili na stranicama mnogih iistova, Televizija je takode pokazaia interes. šlo je pomogio promociji Društva. Mislim da demo vremenom neutralisati negativno dejstvo tog pisma. Ono će ostati da svedoči o ružnom pokušaju da se utiče navoljy sudija. ❖ Sta Vi lično mislite o tom "popularnom" pismu gospodina Ba!še Govedance? Nazvao sam ga dekretom! To nije pismo, to je dekret koji je trebalo da zabrani sudijama da postanu čianovi Drustva. Njegovo upućivanje sudijama govori da nismo izašli iz te krize, nego da smo još uvek u njoj. Ono ukazuje da ima ljudi koji veruju da se dekretima moze stornirati ustavno pravo sudija da se udružuju. imputiranje da će Drustvo biti paravlastje prava besmislica.

♦ lako je Društvosudija Srbije u svojim osnovnim načelima vahstranačko, ima li ipak čianstvo u Dmštvu neku političku konotaciju? Društvo se neće baviti poiitikom, ali među članovima Društva ima i onih koji su članovi raznih partija. Doduše, rekao bih da većinu čine vanstranačke ličnosti. Nijedan član Inicijativnog odbora nije bio pripadnik nLjedne partiie. Pripadnost partiji nije podatak relavantan za našu evidenciju, niti te rubrike ima u pristupnici. Ako je neko sudija, ima prava da bude clan

Društva, bezobzira na političku pripadnost, ali se u Društvu neće baviti polrtikom. ♦ Da ii je bilo politickih zloupotrebafunkcijesudije od strane nekih partija i njihovih lidera?

Ako sub sam padne na ispitu, onda ja to ne bih nazvao zloupotrebom suda od strane politike. Politika će uvek nastojati da se približi sudu i da izvrši uticaj na njega. Mene ne zabrinjavaju pritisci na sud. Njih je biio i biće ih. Ali, mene zabrinjava kad sud, pogotovu onaj najviši, podlegne turn pritiscima. A to se desavaio. Ja sam o tome govorio vise puta. Ovo što se desiio sa izDornim sporovima jasno pokazuje da je i Vrhovni sud Srbije podlegao tim pritiscima. Donosenie lex specialisa uverljivo sveaoči o tome. Ako sud ižađe iz krize, onda će čitavo pravo početi da se opo ravlja. Pravo je u dubokoj krizi, a sud je najznačajniji organ pravne drzave. Ako sudije sebi pomognu, pomoći će i sudstvu u ceiini. Sudstvo je apstrakcija. Sud je isto apstrakcija. Sudstvo i sud cine sudije. Ako se oni oporave, onda će se oporaviti i sud. Zato je veoma značajno ko će biti sudija. Ličnost sudije je značajmja od same institucsje suda. Zato Društvo sudija i hoće dase bavi tom ličnosću. Njegova namera je da sačini sodeks profesionalne etike. r ormirana je radna grupa <oja na tome radi. Nadam se da ćemo na jesen imati pripremljen tekst. ♦

LS

7. JUL 1997,

Swkt: