Свет

Žao mi je što avioni koji nas bombarduju doleću iz Italije, zemlje koju volim!

Razgovarao: Antonije Kovačević

ШЛЈАХ SAVIĆKVIĆ, popularni ”genije fudbala”, posie godina provedenih u Italiji vratio se u Beograd, igra u ”Zvezdi” i, iako je malo Ijut na ”Svet”, u ekskluzivnom razgovoru za naš list kaže:

”Zvone Boban i ја smo i dalie dobri prijatelji! Priznao mi ie da aa ie strah ier će posle i utakmice onai koii bude izoubio biti prikucan па stub srama!”

cjan haviccvić, popularni "genije”, poslc godina provedenih u Milami, inTi: OSVnjenill itaiijanskili, evropskih i svcls-1 kihritula,\Tatioseuklubukoше je đoživeo ртог veliku afirmaciju, Sada. kađa se prasina oko seiuaciemainog povratka poroalo slegk, raZgovaramo sa Dejanom o motrvima pdnovnog igranja u ZTCzdi, o njegovom iivotu u Italiji, o reprezenta-ciji, o odriosu sa npviaa-

rima, Silviu Berluskoniju«. ♦ Da H ti nedostaie Italija? Da, naravno. Tamo зага proveo šest lepih gođina, upoznao ijudc, naučio jezik, privikaose nataj standard i naćifl života. Sve to mi ovde fali, ali nema vcze... Ođomaćiću sevrlo brzo. ♦ Motlv povratka u Crvenu zvezdu je finansijske ili neke đruge prirode? Moj povratak sa рагаша nema nikakve veze. Od Zvczde nisam tražio ništa. Došao

sarn ovde iako sam imao nekoliko dosta dobrih deviznih ponuđa erropskih klubova, ali sam procenio da to nisu ekipe mog renomea. Radije ću igrati u Zvezdi džaba, nego za solidne pare u nekoj ekipi bez ambicija i tradicije. Posle svetskog prvenstva zbog povrede kolena hteo sam da napravim pauzu. Planirao sam da posle oporavka ponovo zaigram protiv Engleza, na prijateljskoj utakmici zakazanoj na Vembliju. Hteo sam da tamo po- 1 kažem da sam zdrav i da još , mogu sa uspehom da igram. j Razlogvišebiojetajštosuse t za mene interesovala i dva š engleska tima. Kad je zbog f Kosova i pretnji NATO г i utakmica otkazana, plan je J

propao. Odlučio sam da dođem u Zvezdu, klub u kome sam ”stekao ime”. Zeleo sam da svojim znanjem i iskustvom pomognem mladoj ekipi. ♦ Da li nameravaš đa u Zvezdi i završiš karijeru? Ja sam potpisao ugovor saшо do juna, ali ko zna, možda ostanem i duže. 0 oproštaju je još rano govoriti. Mislim da mogu još dosta da pružim i igraću dokle god budem mogao. Trenutno razmišljam samo o Zvezdi. ♦ Kako gledaš na ko-

mentare đa ’ je naža reprezentacija stara iđajeneophodno podmlađiti je? Та priča o podmladivanju rcprczentacijc prcd

utakmicu sa Hrvatskom je čista glupost. Ovo uije prilika za cksperimente, A i ко raožc da kaže đa je reprezcntacija stara... Dejan Stankpvić je svcža krv, a Mirković, Jovan Stankonć, Savo Milošević, Darko Km’ačeHć, Nad su mladi, a već iskusni igrači koji igraju uvelikira klubovima. Pa onda okosnica reprezentacije: ] uga, Miha, Peđa, Đora, Đuka... Sve su to igrači u najboijimgodinama. Tu ekipu postepeno treba osvežiti raiadim suagaша. Ništa se ue rađi preko

Ћ noći, а utakmicu f kakvaje ova protiv f Hrvata ne može da počne neka ”!eva” reprezentacija samo zato da bi neko rekao da

је podmlađena. ♦ Jedan si od retkih, ako ne i jedini sportista koji se, nakon velike slave i popularnosti stečene "napolju”, bez povređene sujete vratio u zemlju da nastavi karijeru, i to u ne baš najsrećnijim prilikama. Mnogo je mladih, ali i onih starijih igrača koji po svaku cenu ostaju napolju i koje je, izgleda, ”blam” da se ”za života” vraćaju u zemlju. Kako to komentarišeš? Ja sam, igrajući u Milanu, zarađio dovoljno da o tim finansijskim problemima više nikad ne razmišljam. Situacijaje takva da mlađi igrači hrle napolje jer ovde ne mogu da se obezbede. To rade po svaku cenu i prave grešku jer ih tamo neafirmisane nikad neće dobro platiti, a većina njih i stagnira jer nema prilike da igra. DejanStankovićjejedinstven primer, jeđan među hiIjađu. Klinci iz Zvezđe i Partizanajoš i imaju neku šansu da se dobro prodaju, ali ako u inostranstvo idete iz Niša, Kragujevca - za vas je 500.000 DEM velika para. Ne samo za igrače, već i za te manje klubove, pa oni ne razmišljaju mnogo o tome da bi možda za koju godinu dobili puno više. Ne znam taćno iz kojih razlo-

ga se igrači nc'vraćaju u zem!|u. Verovatno mje uvek u pitanju novac. Što se шепе tiče, recimo. mogao sam da oslaпеш u Milanu, aii sam se zasitio tog života. Da sam otišao u ncku drugu zcmiju, opet bih morao da se privikavam na način života, da učim jezik... U jednom momentu sam presekao sve to i rekao sebi; Dosta je bilo, vraćam se! ♦ Jesilisepokajao? Ne, nisara se pokajao. Sve ođiuke u životu sam sam donosio. pa i kađ sam grešio, bilo jeto samo na mojuštetu. ♦ Da li si i đalje Ijut na ”Svet” zbog paparazzo fotograflje preuzete iz italijanske štampe? Ha, ha... Nc, mada i dan-danas tvrđim da је reč o iotomontaži. Onak\'e kopačke i štitnikc u životu nisarn I nosio, a i prepoznao f bihvaljdarođenenoge, I paiostalo!?

”Do kraia života ću žaliti zbog povrede koia me ie onemooućila da ioram na Svetskom orvenstvu u Francuskoi!”

♦ Uporedi italijanske i ovđašnje novinare, kao i odnos sa medijima uopšte? i tamo i ovde ima raznih Upwa novina i novinara, samo što je u Italiji sve to na mnogo višcm nivou. Počcvši ođ toga da italijanski novinari imaju mnogo bolji standard, vTĆe plate... A'i >u svi novin.ari ovog sveta sličnipo jednoj stvari. Svi žele da prođaja švoje uovine u što većcm tiražu! Mnogi pri tom ne prezaju ni ođ čega! U itaiiji je ođnosspprtista i w>rinara vcoma profesionalan. Igrač koji kaže "silentio stampa” - što znači da ne daje izjave, nikađ ncće doči u siluaciju da ga ncko vuče za rukav i proganja. Nema provokacija. ♦ Kako si se osećao kad so te na kraju, posle svih osporavanja,prozvali ”genijem” u italijanskoj štampi? Kađ su ше svi u Italiji osporavaii, jedan norinar Џ ” Gazete dala sport”. zovcse Bovoienti, podržav'ao me je i dao mi

nadimak "genije". Posle finala Kupa šampiona u Atini i pobede od 4;0 protiv Barselone taj nadimak su prihvatili i ostali novinari. Za mene je to, posle svega što sam tamo doživeo, bila velika satisfakcija. Trebalo je da osvojim Evropu da bi me priznali u Italiji. ♦ Za vreme igranja za Milan imao si specifičan odnos sa vlasnikom kluba i bivšim predsednikom italijanske vlade Silviom Berluskonijem? To je čovek koji me je doveo u Milan i po čijem naređenju sam kupljen. Kad sam osporavan od Kapela i Ijudi u klubu, on je stao na moju stranu i tražio da me puste da igram. Kad se to konačno i đogodilo, a ja na tim utakmicama bio najbolji pojedinac, Berluskoni je bio najsrećniji čovek, srečniji čak i od mene. Dobio je satisfakciju za to što je verovao u moje kvalitete. Zahvalan sam mu zbog svega što jemčinio za mene, a mislim i da sam mu se svojim ig-

гаша i odužio. Skoro srno se čuli i đalje smo u super odnosima. On je sada okupiran joolitikom i klub mu nije više u prvom planu. Cim je dozvolio da Inter pre dve godine na njegove oči kupi najboljeg svetskog igrača Roualda, znao sam da nešto nije u redu. Da je to bio onaj stari Berluskoni, zaluđenik za fudbal, to se nikad ne bi desilo. ♦ U štampi se pojavilo nekoliko tekstova i insinuacija na račun toga da se Dejan Savićević upleo u politiku. Pominjani su upravo Silvio Berluskoni i sadašnji crnogorski predsednik gospodin Milo Đukanović!? Ne želim da pričam o politici niti da bilo šta komentarišcm. Pogotovo neke zlurade tekstove sa zađnjom namerom. Preskočićemo to pitanje. ♦ Postoji li nešto za čime žališ u karijeri? Nešto što nisi uradio, a mogao si? Do kraja života ću žaliti zbog povrede koja me je onemogućila da igram na Svetskom prvenstvu u Francuskoj, kao i one koja me je zadesila pred finalc Ligc šampiona protiv Ajaksa u Beču, kada sam bio u životnoj formi. Ceste povrede bile su moj najveći problem. ♦

Pošto smo intervju sa Dejom Savićevićem radili neposredno uoči agresije NATO-a na Jugoslaviju, uoči zaključenja ovog broja "aktuelizovali” smo razgovor: Agresija NATO na našu zemlju iznenadila je i zaprepastila Dejana Savićevića: ”Ovo je velika bruka i sramota za Ameriku i njene ’satelite’. Na pragu 21. veka bacaju bombe na jedan mali, ali ponosan narod, па suverenu državu u srcu Evrope, samo zato što neće da potpiše jedan sraman dokument. Koji bi ponosan, častan, slobodouman čovek mogao albanskim teroristima i separatistima dozvoliti stvaranje države na vekovnoj srpskoj zemlji, duši ovog naroda”, ističe Savićević i sa gorčinom u glasu dodaje: "Mnogo mi je žao što bombe padaju na moju zemlju, na moj Beograd i moju Podgoricu, i što avioni doleću iz Italije, zemlje koju volim i u kojoj sam proveo šest lepih godina.” Ipak, kao pravi sportista i humanista Dejo kaže: ”lznad svega želim mir. Ne želim patnje i zlo nijednom čoveku, nijednom narodu, ni Srbima, a ni Albancima na Kosovu koji su samo žrtve ideje o stvaranju nezavisne države. Ovi koji nas danas übijaju bombama naoružali su albanske separatiste i manipulišu njima radi ostvarenja nekih svojih interesa i ciljeva. Nadam se da će humani i pametni Ijudi sveta shvatiti sve ovo na pravi način i da će agresija na moju otadžbinu prestati.” Dejan Savićević je ovih dana otputovao u Podgoricu gde ove teške časove provodi sa svojim najbližima.

14

12. APRIL 1999.