СРЂ

j ш унив. вт <v-5,^ lrawj тЏџ SRGJ

Br. 1. Dubrovnik 15 Januara 1902. God. I.

„Sveti Srgjn, ne daj grgju!" Starac Srgj') je njegda bio Straža gradu Dubrovniku, Pa je Vlahu 2 ), čilom drugu Mjesto davno ustupio. A i Vlaho ćaše skoro Pred Dubravkoni 3 ) uzmaknuti, Da je vr'jeme ugagjalo. No unatoč čilom Vlahu I Dubravku nesugjenom, Starog Srgja svetitelja Još se spomen utro nije, Pače živi кб i prije, Jer s narodom srastao je. Bog istina, jer ga širom Svojim svecem narod glasi, I srpskom ga slavom krasi, Srgjev 4 ) dan je krsno ime. A na osob jošte živi Sveti starac, moćni, parac, U uzdahn i molitvi, Što mu vjerni puk podiže, ') Prvi odvjetuioi pred Bogom države Dubrovaeke bjehu ss. Srgj i Bak (SS. srgius et Bacehus). ! ) Drugi zaštitnik Dubrovaeki bješe sv. Vlaho (S. Blasius), koji je i danas. 3 ) Oko polovine minuloga vijeka bjehu prenesene iz Bima u Dubrovnik moći sv. ubravka (S. Silvanus) i saliranjene u erkvu sv. Vlaha, 8 namjerom eda li radi :enosti Sveeeva imena s imenom našega grada novi svetac puku omili, i kadli dli zamijeni sv. Vlalia. No nakana, ako je bilo, izjalovi se. ') N. pr. u Konavlima još se slavi krsno ime Srgjei > dan.

/ • ■ /