СРЂ

— 14 —

I zbilja, ako je Dubrovnik još 866. g. mogao za dulje vremena cla odoli sili Saracena, koji ga, kako tvrde svi dubrovački kroniste, bijahu opkolili i podstupili, onda odista nema sumnje, da je još u ono doba mladi republikanski grad bio opasan zidinama, a to nije bila stvar teška, ako promislimo na tjesnoću prostora, što je taj grad zapremao u prvom svom zametku. Onovremeni se gradić naime uzdizao s one strane današnjeg Dubrovnika, što se zove pod svetom Marijom. Najstarije su zidine dakle išle preko strmijeh klisurina povrh mora, pak su se s jedne strane spuštale niz ulicu Svijeh Svetijeh, gdje je dandanas crkva Domina 1 ), a s druge strane niz ulicu Pobijanu;^) a gdje jc danas Placa Velika (stradun), tu se pružao morski rukavac, koji je rastavljao ostrvce Lave od kopna, na podnožju brda Srgja, tog predjela srpske oblasti Humske ili Zahumlja. 3 ) Onamo dakle, biva s one strane morskog rukavca, življahu gragjani rimskog porijekla, a ovamo, preko mora (Prijeko) 4 ) bijahu nastanjeni brgjani srpskog plemena. 5 )

') Malobraćanin Otae T. Ivanoviž piše o ovoj orkvi na str. 79. poznate njegove knjige: „Crkva Svijeh Svetijeh, nareeena Dominum, to jest sve Gospode rajske, bijaše u staro doba prid zidom grajskijem". 3 ) Po rukopismom izvještaju od 1529. god. o oružanju (sugli armamenti) nalazim, da se još te godine spominjao top, koji bijaše postavljen u istoj uliei, a to naslućuje na kakvu kulu ili tvrgjavu, što je tu onda bila i potvrgjuje mišljenje, da su se istom ulieom nekada provlaeili gradski bodemi. Evo dotiene stavke, kako stoji na st.i. 3. pomenutog dokumenta: ,,In ia posta de pobjana vja saero uno N. 7". Sacro pak, ili taenije sagro zvala so zasebna starinska vrst topova. 3 ) Eod Rimljana: regionis ZacMumorum, a u starijem poveljama: Hlonsha, Kelmum, Kudvergia i Zemlja sv. Save, zvala se država za koju Porfirogenit izrijekom veli, da je srpske narodnosti, eak pominje još i velikoga kneza (arhonta) Mihajila Viševića, koji je živio u isto doba kad i Porfirogenit. Ista se oblast pružala iza visokoga brda, prozvana per antonomasiam Hum, znaei brdo, prema zapadu i dotieala se rijeke Neretve obuhvatajući oijelo Ećansko poluostrvo (Eat), kojega se najkrajniji greben prema zapađu s toga zvao Oaput Zahulmiae, Capo o eavo Cumani Choehumeni, a danas pokvareno, Са^зо Gomena. Po Lukariću je rijeka Cetina dijelila Zahumje od Hrvatske. Neki bi pak htjeli, da je Eeimo (Chelmo) bila jedna oblast sa glavrijem gradom Trebinjem, a da je Zahumlje, s glavnijem gradom Stonom, bila opet državiea na po se. Vidi Daničić, Bječnik književnijeh starina srpskreh pod rijeei хлкмска; Maretič, Slaveni u davniui 80; Luccari, Copioso ristretto d. annali di Eagusa, 12 i 24; Mathović: Prilozi k trgovae. politio. hist. Dubrovnika, 45. ') Prijeko, biva kraj ili pređio, koji se nalazio preko morskog rukavea, što je postojao sve do godine 1100, gdje je danas Plaea Velika. S ove strane grada stanovahu većinom trgovei, o kojijem se pripovijeda, da su, za evjetno doba Dubrovnika, oni sami imali 20.000,000 dukata u zlatu. V. Pucić u predgovoru Plandovanju Ivana Bunića Vueićevića i Kaznačić u „Aleune pagine su Bagusa". s ) Vidi opasku pristupnu pak dalje: Engel op. eit. str. 49; GeUić Diplomatarium 49; KaUay Istor. srps. naroda str. 118.