СРЂ

— 61 —

na zvomku, ali ne kao ura na zvoniku da raznose sve glasno; one treba da su kao puževi sa kućom spojene, ali ne kao puževi da nose sve na sebi". Treba se čuvat od skrajnosti i ne bit kao onaj smetenjak, koji često petnaest dana ne bi promijenio košulju, a đvadeset je g'odina nosio masnu i odrtu klobučinu, što je nekakav Britanac za 25 strlinga kupio na javnoj jagmi. To je protivni grijeh današnjoj galantariji. Ja sam naprotiv takav, da, kad bi me ko pitao, koja je razlika izmegju ure i gospogje, odgovorio bih: ura bilježi satove, a gospogja nam ih čini zaboravljat. Ali sam u pravoj zabuni, kojoj načitanoj gospogji imam se privoljeti od onijeh, koje ću sad spomenuti; pak neka same gospogje ođluče. Koja je bila naj učenija? Zar ona koja upita: Je li ovo Horacij, koji je upisao lijepoga Vergilija ? Ili ona, kojoj padoše u ruke Opera Ciceronis, pak svojijem prijateljicama ispovijedi, da, i ako je u velike načitana, nije znala da je veliki besjednik sastavio i opera? Ili ona, koja na upit: Vi znate za Lukrecija? uskošeno klikne: Kako da ne znam za muža glasovite Lukrecije? Ili ona, kojoj se izlegla prepelica i grlica u kući, pak razlagaše o gramatici i spolu, te govoraše da će bit i prepelića i grlića megju prepelicama i grlicama, kad su se izlegle? Ili ona koja se na posjeđu otrese na drugarice što zlo govore o Pijaristima, kalugjerskom redu; a kad tamo, govorilo se o puristima, koji hoće u jeziku čistoću do dlake? Ili ona koja je Mariju Stuart miješala sa Marijom iz Stuttgarta? Ili ona, koja znajući da se kralju govori Sire, kraIjici je kazala Sirene? — I još bi se mnogo ovako moglo nabrajati, ali zaglavimo ovo koljence s odgovorom Miltonovijem njekijem gospogjama, koje su ga ružile, za što njegove kćeri ne uče nijedan tugji jezik: ,,Oh jedan je jezik đovoljan za ženski jezik!" I u istinu nmogo je puta tako. Ima koja ne uvlači jezika u glavu, kako kod nas kažu; ne da ti progovorit. Jednom dovedoše u jedne duhovite gospogje nekoga čovjeka. Ona ga je obasipala upitima a ne čekala odgovora; hvalila ga je kad je otišao, a taj čovjek bješe — nijem. Kad nemaju s kijem da govore, onda se iskale pisanjem dopisnica, pa knjiga po 5-6 lista i više; a kad sve izažmeš, nema jedne misli zdrave. Ali treba pisat, jer kaže Seneka: Vita sine litteris mors est, a to one ne prevode: Životbez znanosti je smrt, nego Bez pisanja knjiga život je smrt. Sv. Pavao je