СРЂ

— 109 —

glo biti to zemljište „Dolnje stanje", ja otvoreno očitujem, da mi nije poznato. Jeđino mi je spomenuti to, da u osmoj knjizi Statuta, poglavl. LVII. u naredbi od 1304. g\, kojom se naredbom podavaju napuci za uregjenje kuća i ulica iza požara od 1296. g. nalazim ovu stavku: „. . . Per quam intratur ad territoria illor. de Gundula ,,et taliter discurrat usque ad murum Civitatis veteris. A praedicta „autem via usque ad caput territorii Stanij". . . . Zemljište se porodice Gundulićeve steralo od prilike ondje, gdje se dandanas uzdiže crkva pravoslavna, a to bi odista bilo u blizini najstarijeh gradskijeh bedema, biva negdje oko crkve Domina. Po tomu dakle, ja sam mišljenja, da bi se caput territorii Stanij mogao tražiti nekud onamo oko sv. Roka i stare bonice „Domus Christi". 1 ) ,Ta dalje ne ću, jer nemam povjerljivijeh izvora, s toga ću sakupiti u kratko što sam dovle obrazložio. Minčetu je podigla (1318. g.) porodica Minčetića, a to u četverouglastom obliku, kako su u ono doba bile gotovo sve tvrgjave po svijetu, dokle god Giovanbatisti de Zanchi iz Pesara nije ispalo za rukom, da uvjeri vojnički svijet, kako je mnogo zgodnije graditi iste u oblom obliku, i snabdjeti ih dubokijem rovom. Za tim Malatesta je Minčetu u nekoliko popravio i usavršio, a 1538. g. Ferramolino joj podao današnji valjkasti oblik, dok na posljetku zadnje radnje bijahu izvršene 1562. g. 2 ) Možda će biti ljudi, koji valjda zamjeraju starijem Dubrovčanima, što su se za izvedenje raznijeh utvrgjenja poslužili italijanskijem građiteljima i vajarima: no treba imati pred očima, da je baš onda italijansko graditeljstvo u opće bilo na glasu po cijeloj Evropi, a navlastito pak podesni italijanski način utvrgjivanja i vojničko graditeljstvo. U ostalom nesunmjivo je, da su pri svijem dubrovačkijem gragjevinama sudjelovali, koliko bilo da bilo, i naši neimari, vajari i rađnici svake ruke, jer po nekomu popisu stanovništva Dubrovnika za godinu 1594. (koji popis danas ja čuvam u svojoj zbirci rukopisa pod rednijem br. 53, i koji treba da je pripadao kakvoj vlasti onovremene vlade) doznajemo, da je onda bilo u Dubrovniku ') Zemljište porodiee Minčetića pružalo se sa sjeverne strane grada, te na istomu bi podignut manastir Otaca Malobraćana. Upor. Gelčić op. eit. str. 20. ') Vidi opasku broj 2 na strani 24. (v. Srgj br. I.)