СРЂ

— 152 —

0 bedemima grada Dubrovnika Vice Adamović VII. ,,Aus heiligen Hiinden empfingen die Eagusiier dieses Bolhverk gegon weltlielie Feinde." Diiringsfeld, III. 33. Braništa, koja današnja vojnička arkitektui'a zove polumjesece (mezze lune), a što su se isprva zvali Rivellini ili Ravellini, bijaliu uvetlena kako se usavrši italijanski način utvrgjivanja. Takova braništa stoje osamljena i pokrivaju kojekakva vrata, ili se podižu na obranu desnoga i lijevoga boka baterije gdjekojeg bastijuna. Naš liivelin gleda istočna vrata gradska, a uz to štiti i gradsku luku. Kako negda stari Dubrovčani promijeniše početno slovo od praimena Lausa, te napraviše riječi Rausa, Ragusium, tako se i tehnički naziv Revellino u nas obrati u Leverin, pod kojijem jedinijem imenom još i dandanas naš puk razumije kolosalnu tvrgjavu s istočne strane grada. 0 njezinom postanku povjest nam kaže, da pošto je silni Sultan Gazi Mehmed II. na 9 maja 1453. g. osvojio Carigrad, te se tako dohvatio vrata, koja vode u Evropu, navali za najprvo na Bosnu, koja takogjer (1463) pane pod njegovu krivu dimišćiju, a malo kasnije ista sudbina stiže i dubrovačko zalegje, biva našu kršovitu Hercegovinu. Slavododitni osvajač već je kanio da udari i na Dubrovnik, preko kojega namjeravaše pak da i Italiju, taj krasni perivoj Evrope, preleti s kraja na kraj, te da je pohara i obrati u krvave ruševine i pustoš. Da se mali Dubrovnik tresao na takove prijetnje i da je strepio za svoj opstanak, ne treba da se ovdje raspravlja. Ali kako za sve to bijaše dočuo Papa Pio II. (Enea Silvij Piccolomini) odluči braniti sebi mili grad, te pokloni Dubrovčanima obilatu svotu novaca za utvrgjenje njihova grada, gdje je bio nakanio i sam glavom doći, eda bi tako prije sklonio kršćanske države, da i one skoče u