СРЂ

— 160 —

Njegošev život kreće se u dva pravca: pjesnički i politički. U svijem svojijem djelima 011 se je pokazao kao pjesnik lirski; ali sc nalazi i epskog i dramskog elementa. To naj bolje pokazuje njegovo glavno djelo Gorski Vijenac. Glavna karakteristika njegovih djela jest — filozofsko razmišljanje, koje je često prožeto pesimizmoni i melanholijom. Ali to je pesimizam ojagjene srpske duše, koju diraju rane patničkoga srpskoga naroda. To je osjetljiva pjesnička duša, koja sa svom napomom snagom osjeća muke i patnje svoga naroda i daje oduška svojoj boli u pjesmi, tako da njegov individualizam postaje sinteza srpskoga naroda i baš zato je priznat kao najveći srpski pjesnik. Njegovo gjenije nije se samo zađovoljilo prirodom;on se, poput orla, penje i traži u svojoj Luči Mikrokozma uzrok postanka čovjekova. U ovom se djelu najbolje pokazuje Njegoš kao tilozof i duboki mislilac, koji hoće da prodre u tajne prirodine. A što tek da rečemo o njegovu patriotizmu, kojim odišu sva njegova djela? — To je čisti, prekaljeni i nesebični patriotizam jednog gjenija, jedne velike duše, koja osjeća bolove svoga naroda i koja ih s narodom dijeli. A ko je bio u težim iskušenjima nego Njegoš, vladar Crnogorski ? Koji je narod kao srpski toliko krvi prolio za svoju slobodu? A Njegoš je uprav bio nosilac te velike ideje svoga naroda, bio je nosilac njen moralni i materijalni. Kao vladar one šake nepredobitnijeh crnogorskijeh sokolova i zadnjijeh zatočnika srpske veličine i slobode on je sve peripetije drame, koja se zove — borba za slobodu — doživio; one su sve u njegovoj pjesničkoj duši našle odjeka, jer ili niko nije mogao bolje osjetiti nego on. Nas diraju patriotske pjesme Jakšića, Kaćanskoga, Zmaja, ali ne tako kao Njegoševe; one jedine mogu đa izmame suzu u našijem očima... mi osjećamo zajedno s pjesnikom, a to je baš djejstvo prave poezije. Ivao nit kroz njegova djela provlači se patriotizam. Uzmite Gorski Vijenac, Luču, Slobodijadu, Cetinjskog pustinjaka, Lijek jarosti turske, Ogledalo srpsko, Šćepana maloga i sve njegove sitnije pjesme, svuda ćete naći srpsku dušu, koja tuži i koja osjeća sve muke i patnje svoga naroda. Bol njegovu ćemo naj bolje moći da razumijemo, ako promislimo, što je morao da ispašta njegov narod u borbi s Turcima i sa srpskim odmetnicima, koji odbaciše od sebe vjeru i ime svojijeh djedova i borahu se proti svojoj braći Srbima. Njegovu pjesničku, osjetljivu dušu to je naj dublje diralo, kad ojagjene duše pjeva: